Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/petarpanpetarpan

Marketing

Do you speak english iliti Bingo za srednji Jadran

U ovom nastavku saznajemo: kakve je boje nebo prije kiše, kako se započinje ulazak u odabrano društvo, tko je genaralni zastupnik za DKNY kišobrane, gdje je Rockefellerova ulica, tko je glavni kakndidat za Zlatnu ružu u Cannesu, i o nekim novostima u domaćem teve programu

Image and video hosting by TinyPic

Iz dana u dana susrećem ljude s kojima nemam o čemu pričati nego o vremenu. Nastavim li tako pretvorit ću se u Engleza. Od šutljivih stanki spašava me što u zadnje vrijeme ne ponestaje tema za razgovor, jer vrijeme se mijenja toliko brzo i često da ne smijete svrnuti pogled jer bi poslije mogli zažaliti, kao da ste pred vagom pokvarenoga mesara koji vam uz tražene tanko narezane teleće bržole indirektno prodaje i određeni postotak vlastite težine. Do mojih su ušiju došle informacije (iz neimenovanih izvora, naravno) da ćemo kao posljedicu vremenskih nestalnosti uskoro imati prigodu gledati neke ponešto izmjenjene televizijske emisije.

Jedna od novosti u koje naše televizije polažu najveće nade zvat će se «Bingo-prognoza 7/24». Buduća će emisija biti, «narodskim rječnikom rečeno», kako će biti objašnjeno u pilot epizodi, spoj one klasične vremenske prognoze i lota 7/39. «Nadam se da ćete primjetiti profinjenu simboliku u igri brojeva, jer naši će vam stručnjaci donositi prognozu vremena za razdoblje od 24 sata za svaki od narednih sedam dana» ovaj će revolucionarni potez, kojemu ne gine Zlatna ruža narednog izbora u Cannesu, najaviti glasnogovornici domaćih teve kuća.
Da ne zaboravimo i našega sponzora. To će biti, a tko bi drugi nego, "24 sata", sms novina za sve od 7 do 107 godina, uskoro i u specijalnom «slikovnica» izdanju za nepismene!

I tako će već iduće subote uz rekordnu gledanost gospođa Tutiš - Picek predstaviti komisiju u «celebrity» sastavu na čelu sa gospodinom Milanom Ivkošićem, specijalistom za tuču, i zavući ruku u bubanj ukrašen dražesnim meteorološkim simbolima. «A sada prognoza za srednji Jadran!» obraza pomalo crvenkastih uslijed velike treme, gospođa će Picek. U visoko se podignutoj ruci sjaji mala bjelokosna kuglica, na kojoj se nakon zumiranja kamerom 3 vidi naslikan mali oblačić i nekakav broj. «Visoko polje tlaka uz anticiklonu, najniže jutarnje temperature od 15 do 22, a dnevne od 14 do 42..., oprostite štovani gledatelji imamo grešku u očitavanju...»

No s obzirom da mi je ova visoko povjerljiva informacija o izmjenama teve programa došapnuta tek jutros, nekidan sam oboružan informacijama prikupljenim iz one uskoro zastarjele prognoze ostavio kišobran kući. Šetam se tako put grada, samouvjeren i pouzdan u naše mediteransko nebo pred vratima ljeta, kadli: «Kap!». Možda mi se samo učinilo, mislim se. Toplo je, čovjek se lako oznoji, pogotovo kad mu je svašta na pameti. Kad sam zadnji put podigao pogled nebo je bilo plavo, da plavlje ni ne može biti. Lijepo, vedro, baš onako čisto, svo premazano nebesko plavom nijansom plave boje. «Kap!», i opet, «kap!». «Kapkapkapkap!», vidim ja nije ovo za šaliti se, ali auto je daleko. Utrčavam zadihan u prvi dućan koji mi izgleda pristojno i tražim kišobran. Svejedno mi je koji i kakav, može po sebi imati i ružičaste zečiće koji plešu kazačok, samo da me dovede suhog do auta.

Ne znam kako je došlo do ovoga, ali kad sam tog kišnog dana uhvatio kvaku tog dućana shvatio sam da nikad u životu nisam kupio kišobran. Uopće nisam kadar objasniti kako to moguće, ali, eto valjda jest. Valjda sam bio zabavljen nekim važnijim stvarima pa sam to propustio.

Dakle, nemam pojma koliko široko treba otvoriti novčanik. Sram me da ne ispadnem škrtac. Mada izgleda kao da nema veze, ovo me podsjeća na jednu od onih situacija kad u pekarnici štruca košta 4.60, vi dajete 5, a prodavačica se baš uzvrti i nešto prebire po kasi, sliježe ramenima. Još je dobro kad iza vas nije red. U protivnom vi ste škrtac jer čekate svoje novce, umjesto da široko mahnete rukom, jer što je za vas četrdeset lipa, vi od šale možete ostaviti i dvadeset kuna, ali evo nemate baš toliko krupnu novčanicu. Neka vas ni ne sramoti s vraćanjem tih četrdeset lipa. To i nije pravi novac, to je za djecu. Zapravo, vi samo čekate da biste je pitali nešto drugo. Zna li možda gdje je Molierova ulica, zapravo htjeli ste reći Rockefellerova.

Vratimo se u onaj dućan, još sam tamo.

Ne razmišljam o cijeni, pa to je samo komad krpe rastegnute na žicama koji digneš iznad glave da ti se ista ne smoči, ne može to puno koštati, deset kuna gore-dole, ali refleksno pogledam u onaj papirić-visuljak. Toliko?! Što je ovo, skrivena kamera ili zona sumraka? Pa to je samo komad krpe rastegnute na žicama koji digneš iznad glave. Znam, ponavljam se, ali eto mene naivčine, kao da sam sad sišao iz šume, pa ne znam što je važno. Uopće nisam pogledao je li na napravi bio prikačen neki znak koji mi omogućava da kupovanjem ovog, naizgled jednostavnog, ali zapravo važnog predmeta, uđem u društvo odobranih. Okrećem taj elitni premet, piše li negdje HH, DG, DKNY, PG, CK, M&M ili štogod jednako uzvišeno? Pa da, mogao sam zaključiti po dućanu koji je više nalikovao predvorju vile u Beverly Hillsu, nego li mjestu u koje se ulazi po prvu meteorološku pomoć.

S obzirom na prezentirani cjenovni razred brine me jedno pitanje. Smije li onaj gospodin koji je nekada ulicom pjevao «popravljamo kišobrane, oštrimo noževe i nožice...» uopće popravljati takav kišobran ili bi morao imati štand sa velikim natpisom: generalni zastupnik/serviser za kišobrane HH, DG, DKNY, PG, CK, M&M. Je li on ovlašten i osposobljen za takve pothvate. A opet, mislim se, možda ove naprave imaju stogodišnju garanciju? Ništa me ne može iznenaditi.

Znate što, baš mi se čini da bi sutra opet mogla kiša. Do you speak english?


Post je objavljen 04.10.2007. u 21:46 sati.