...i napokon uđem u vlak... Već danima sam iščekivala naš susret, a sada me do toga trenutka dijeli svega 5-6 sati. Tražio si neke čudne stvari ovaj put, ali pošto znam da sve što kažeš ima svoje razloge, bez razmišljanja i pokorno sam ih izvršila. Iako ne baš oduševljena tvojim izborom prijevoznog sredstva, pomirila sam se vlakom i počela tražiti prazan kupe. Svježe istuširana, izdepilirana, u sexi suknjici sjedam na svoje mjesto i zadovoljno se namještam. Nikad nisam voljela vlakove jer su mi uvijek ostavljali osjećaj prljavosti, i sada ovako svježa i čista promotrim sjedala oko sebe s nekim gnušanjem pazeći da ništa pretjerano ne dotičem. Inače volim putovati u trenirci jer je najkomotnija, no zahtijevao si suknju, čizme, samostojeće i izričito naredio bez gaćica. Pomislim kako bih ipak mogla obući gaćice, pa ih netom prije dolaska skinuti, no čim pomislim na to lagano se zasramim i razočaram samu sebe što mi takve stvari uopće padaju na pamet. Nategnem sramežljivo suknju prema dolje, jer ne želim privlačiti poglede drugih ljudi...želim u miru šta prije doći k njemu, i to upravo onako kako je to On zamislio. Na stolić položim "Sportske Novosti", te pogledam na mobitel koliko je sati. U desnom uglu ekranića na mobu ugledam pisamce..Uh, stigao mi sms, a nisam ga ni čula...valjda nije stigao davno, jer izričito je naredio da tijekom puta čitam poruke i javljam se na sve pozive. Od Njega je naravno..."Voznu kartu pokidaj na dva dijela i baci u smeće. Novu ne smiješ kupiti. Ovdje moraš biti po voznom redu a čime ćeš uspjeti doći ne zanima me.". S nevjericom pročitam još jednom poruku i sva izbezumljena pomislim u sebi ""Jeli on lud! Pa kako da dođem bez karte? Zašto mi to radi? Pa kakve veze ima sad karta s našim odnosom, pa ako ne dođem kako ćemo biti zajedno i proći sve te naše fantazije?" Milion stvari mi se provrtalo u glavi, no nakon par minuta ipak pokidam kartu, bacim je i počnem intenzivno razmišljati o tome što da kažem kondukteru kad dođe.
Bila sam ljuta na Njega kao ris što mi to radi ali i tvrdoglavo ponosna na sebe što sam to i napravila. Pošaljem mu kratak sms "ok"... Pokazat ću mu da se mogu izvući i iz te situacije.
Kako je vrijeme odmicalo postajala sam sve nervoznija i smišljala u glavi priču kojom ću se pokušat opravdat kondukteru. Bila sam sama u kupeu jer nije bilo gužve i pomislih kako je barem to sreća da se ne sramotim pred ljudima. Svjesna svojih zamamnih ženskih atributa i "kurvanjskog" izgleda u krajičku svijesti mi je lutala misao da bi kondukter mogao tražiti i nešto drugo od mene osim pristojnog ispričavanja i uvjeravanja o karti koju sam trenutno zagubila. Zapravo, da budem iskrenija, nisam razmišljala da bi on mogao tražiti već da bi mu ja to morala ponuditi ukoliko bude principijelan i ne smekša se na moj već dobro uvježbani "bambi" pogled...Još veći strah me uhvatio kad sam počela razmišljati da je u pitanju kondukter kojem tako nešto neće ni pasti na pamet, već će me uljudno ispratiti na idućoj stanici. Da ću morati tražiti autobus ili nekog da me odveze do gore... U stomaku mi se nešto vrtilo od nervoze...
U susjednom kupeu čujem kako netko ulazi i uljudno upita karte na uvid...skamenim se...glas je bio pristojan i ugodan...Nakon kratkog vremena, otvore se vrata i mog kupea, i pojavi se muškarac nekih 40-ak godina, smeđe kose, velikih krupnih crnih očiju...
- "Dobar dan, molim kartu" upita uljudno
Počnem kopati po torbici i tražiti nepostojeću kartu...te nakon nekog vremena u čudu mu se obratim "Joj, izgleda da sam je zaboravila kući ili izgubila. Ostala mi je sigurno kući u novčaniku" zabrinuto mu rečem, promatrajući njegovu reakciju.
Nasmiješi mi se, skenira od glave do pete i upita "I što ćemo sad? Ne možete bez karte. Ako ju ne možete kupiti morat ću vas ispratiti na idućoj postaji za nekih 15-ak minuta. Žao mi je ali takvi su propisi i moramo ih se držati. Idem provjeriti ostatak putnika pa ću se vratiti. Vi do tada detaljno pregledajte prtljagu da nije negdje unutra..."
Na izlazu iz kupea sudari se s čovjekom koji je tražio prazno mjesto i još se nije smjestio. Provjeri i njegovu kartu i ode dalje...
Čovjek s hodnika uđe i upita "Je li slobodno?"
"Da" tiho prozborim i klimnem potvrdno glavom.
"Čuo sam slučajno vaš problem s kartom..baš mi je žao da vam se to dogodilo...ako dopustite, ja ću vam platiti kartu" ponudi se pristojno.
- "A što očekujete za uzvrat? Nemam novaca da vam vratim, novčanik mi je ostao kući"
- "Ne očekujem ništa osim ugodnog društva i malo iskrenog razgovora od vas" nasmiješi se
"Dogovoreno" nasmiješim se i pomislim kako mi je ovaj zadatak bio lakši nego sam mislila, te se opustim. Nedugo zatim kondukter se vrati, neznanac plati moju voznu kartu i nastavimo putovanje. Zadovoljna s ishodom ovog postavljenog problema, Masteru sam kratko u sms-u objasnila da me spasio jedan gospodin te da je njegov zadatak ispunjen, da se Njegova kujica snašla i da dolazi po dogovorenom rasporedu vožnje.
Putovanje je bilo ugodno. Pričala sam s neznancem o svemu i svačemu, sve dok me odjednom ne upita: "Obećala si biti za uzvrat iskrena -a nisi".
- "Molim?" zapitam zbunjeno nemajući pojma o čemu govori.
- "Vidio sam na kolodvoru da kupuješ kartu...novčanik si imala a karta je u smeću" govoreći otvori poklopac malog smeća pored stolice iz kojeg se jasno vidjela pokidana vozna karta.
Zacrvenim se i pognem glavu od srama...
"U redu je, nema veze...očito si imala svoje razloge za takav postupak..." nasmije se i ušuti. Zasramim se svog postupka i sjetim obećanja danog na početku putovanja...pomislim da mu sve ispričam, ali mi već na samu pomisao bude nelagodno...Kako nekom da objasnim da sam kujica, da uživam biti poslušna i slušati svakojake zadatke koje mi moj Master zada...kako nekom da objasnim što je to bdsm i dominacija, posebice što je ovaj neznanac izvana odavao izgledom finog i pristojnog gospodina koji je jako daleko od bilo čega neobičnog u životu poput ovakvih sklonosti. Osjećala sam da gubim tlo pod nogama ne znajući kako da se izvučem iz ove neugodne situacije...
pip! pip! ...opet sms...
Pročitam poruku i počnem se meškoljiti na sjedalici kao da sam ugledala đavla a ne pročitala obični sms...Neznanac primijeti taj moj začuđujući pogled koji je promatrao u ekranić mobitela, i shvatio da se nešto opet dešava..
- "A da me iskušaš i ispričaš mi sve?" zapita me
- "Ne bi razumio...ali nemam izbora" tužno mu saopćim i pružim mobitel...
Pročitao je pristiglu poruku, neko vrijeme razmišljao i gledao u nju, a zatim podigao glavu i pogledao me lagano se smješkajući... Propadala sam u zemlju od srama..kako će reagirati na ovo, što će reći, sigurno misli da sam neka čudna luđakinja...gledala sam u pod kupea i osjećala njegov pogled na mom tijelu...Znala sam da sam mu privlačna, to se dalo primijetiti iz njegovog ponašanja i komplimenata koje mi je dijelio od samog početka putovanja ali ovo što sam tražila od njega je bilo ipak nešto drugo...
- "Naredba je naredba! Izgleda da mi se danas posrećilo napraviti dobru gestu i platiti ti kartu. Ne misliš tako?" rekao je smijuljeći se...
Nakon te rečenice, dignem se i zatvorim zavjesu u kupeu...U roku od minute, od one sramežljive cure pretvorim se u kuju. Vratim se na sjedalo, raširim noge i podignem suknju... Oči mu zasjaše i vidim da uživa u prizoru...nisam imala gačice...počnem se dirati prstima desne ruke po njoj, dok mi je druga ruka lagano prelazila po svojim bujnim grudima pa sve više do usta i opet niže.
Neznanac se počeo meškoljiti na sjedalici..odjednom mu je postalo vruće...uživala sam gledati kako se napaljuje gledajući me...Otkopčao je šlic i izvadio svog već nabreklog iz hlača vani. Dignem se i prihvatim ga rukama i dalje se izvijajući pored njega...liznem ga samo malo par puta i pogledam u oči onako pohotno...malo ga mamim ne želeći ga još staviti skroz u usta...Još malo sam se poigravala s njim a onda ga naglo bez razmišljanja usrčem u usta poigravajući se jezikom unutra s njim...uvlačila sam ga unutra i vani u laganijem ritmu...povremeno ga vadila i obliznula...a zatim ga sve brže i brže pušila dovodeći ga do vrhunca. Uhvatio me u jednom trenu za kosu i jako nabijao na njega tako da sam jedva disala...Uskoro je i svršio u usta a ja sam kao prava Maserova poslušna kujica to lijepo progutala i očistila sve jezikom.
Podigla sam se hladno kao da se ništa nije dogodilo, izvadila iz torbe četku za kosu, počešljala se i vlažnim maramicama obrisala po licu...popravila šminku i otvorila zastore. Zatim sam u ruke uzela mobitel i počela pisati sms svom Gospodaru...
Neznanac je još neko vrijeme bio zbunjen i vjerojatno u glavi vraćao film o svemu što mu se to jutro dogodilo...u kupeu je neko vrijeme vladala tišina i neka čudna atmosfera među nama.
- "Smijem li dobiti tvoj broj mobitela?" zapitao je nakon nekog vremena
Pogledam ga u čudu i pomalo bezobrazno odgovorim: "Ovo nije bilo namijenjeno tebi nego Njemu, i zato se nemoj zanositi svačim"
Na svu sreću našem se putovanju nazirao kraj pa je takva atmosfera bila kratka...
Izašla sam iz kupea uljudno ga pozdravljajući, sišla sam s vlaka i potrčala svom Gospodaru u zagrljaj. Poljubio me nježno i praveći se glup rekao: "Kako si putovala? Nadam se da nije bilo naporno?"
- "Ne Gospodaru, bilo je jako zanimljivo a i imala sam cilj pa je sve lakše" izustim i nasmijem se...
Sretna što sam uspješno izvršila svoj prvi zadatak, predala sam mu se idućih dana u svim našim fantazijama...i uživala neizmjerno u svemu...
Post je objavljen 04.10.2007. u 18:10 sati.