Gledaš u pod, a smiješ se....
Ni otkucaj srca ne čujem, samo pusta tišina....
I kao da me nema, prolaziš.....
Smiješ se....
I ne govoriš mi više svoje tajne.....
Skrivaš oči da ih ne vidim....
Izgužvan si papir na kojem su ispisani redovi moje sudbine....
Tvoje riječi, a moji snovi....
A često smo sanjali....
Ogledalo si polomljeno, mijenjaš se, poput vremena....
Truneš iznutra, veneš izvana
A smiješ se....
Vrijeme je da znaš.
I priznajem i tebi i sebi.
Moja si nada izgibljena.
Moja bol i moja tuga.
Moj si izgubljeni svijet, moje maštanje i moj san.
Moja si tamna noć, još tamniji dan.
Post je objavljen 03.10.2007. u 23:16 sati.