Marketing
If the rain comes, if the rain comes
E pa prije točno godinu dana, Dana je došla kod mene i napravila je ovaj blog za mene (ja sam tada bila informatički glupa). Sretan rođendan mom blogu. Nisam znala da ćemo ovoliko izdržati.
Očekivala sam kišu ovaj tjedan, hladno i maglovito vrijeme. Grmljavinu i munje. Kišu i vjetar. Hladnoću. Ali ništa od toga. Nemam inspiracije za ništa dok je ovako. Ili mora biti ugodno toplo vani sa ne previše sunca, ili mora biti hladno i kišovito bez sunca. Ili pak snijeg ali da isto nema sunca. Nekako baš i ne volim kada padne snijeg i udara sunce. To mi ne paše. Nije to za mene. Ni kada padne kiša pa je sparno. Kada kiša pada treba biti hladno.
Mrzim to što su srušili one kuće pred mojom zgradom. Bile su stare i uklapale su se u ono mnoštvo drveća što je bilo oko njih. Obožavam to drveće. U proljeće bi cvijeće cvjetalo na njihovim granama, a u jesen bi svo lišće požutilo i pocrvenilo, a zimi bi kad bi pao snijeg grane bile bijele od njega. A sada su srušili kuće i svo drveće su posjekli i sagradit će mi tu neku zgradu pred nosom. I više nikada neću, po noći kad ne mogu spavat otići do prozora i gledati to drveće, već ću, sada gledati u neku ogavnu zgradurinu. Nema ih više. Nema.
Post je objavljen 03.10.2007. u 18:21 sati.