Danas su prema katoličkom kalendaru, anđeli čuvari. Baš jutros razmišljam koliko katolika vjeruje u anđele čuvare. Mnogi su molili svog anđela čuvara dok su bili djeca, i vjerovali su u svome srcu kako ih taj anđeo prati, kako ih čuva od zla i opasnosti. Ali što se dogodi kad čovjek odraste? Jednostavno zaboravi, ili u gorem slučaju smatra da je to priča za malu djecu.
Slušajući ljude kako pričaju, i kako se ponašaju jasno se vidi da im nije ni na kraj pameti vjerovati da ih anđeo čuvar prati i da je taj posrednik između Boga i ljudi uz svakoga tko se priznaje i jest dijete Božje.
Na ovakvo razmišljanje me potaknulo nekoliko razgovora koje sam slučajno ovoga jutra pratio. "Slušaj, ... ja ću reći da sam te zvao i da te nisam moga dobit, da ti je isključen mobitel." Nedugo zatim, drugi dijalog, "ići ćemo na četvrti sat i reći da su oni druga grupa i da ne trebaju biti danas na satu, vjerojatno će upalit." Možda je to samo snalažljivost ovoga svijeta, prema onom evanđeoskom odlomku koji smo poslušali prije nekoliko nedjelja.
Ali, ako je to stil kršćanskog ponašanja, onda se stvarno pitam vjerujemo li mi doista ono što nam je Isus Krist objavio, i nastojimo li živjeti prema njegovim riječima.
U sadržaju vjere jasno stoji da: "postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina."
Ne treba puno filozofije, nego jedini po meni ispravan način za vjernika je prihvatiti taj nauk Crkve, te iz dana u dan moliti svoga anđela čuvara, imati povjerenja u njega i vjerovati da po njemu naš glas, našu molitvu upravljamo našem nebeskom Ocu.
Svima koji slave svoj imendan od srca čestitam i neka ih prate anđeli čuvari na njihovom putu.
Post je objavljen 02.10.2007. u 07:45 sati.