Marketing
I Marjan je gora...
Evo nam pade i prva jesenja kiša. Zahladilo je, sezona kupanja je završila. I što raditi u jutarnjim satima, treba prošetati. Sezona planinarenja još nije počela, treba stoga koristiti "postojeće resurse".
Bog se pobrinuo, u našem gradu, Splitu, postoji park - šuma Marjan. Na istoimenom je poluotoku, to je brdo obraslo šumom alepskog bora i njegovim ugodnim hladom, sada, otkako je malo zahladilo, može se lijepo šetati. 178m visoko brdo Marjan uzdiže se ponad gradom i raspoznatljiv je znak i karakteristična točka Splita. Park šuma ponos je grada, a počeci njezina uređenja sežu sve do 1852. godine, kada su posađeni prvi borovi. Sada o Park šumi skrbi javna ustanova Parkovi i nasadi pod stalnim nadzorom 1903. godine osnovanog Društva za zaštitu i unapređenje Marjana.
Kondicija mi još nije bogzna kakva, pa sam se lagano krenula uspinjati položitim stepenicama Senjske ulice do prve vidilice. Nisam se zadržavala da bih uživala u lijepu pogledu na stari dio grada, gradsku luku i otoke u Bračkom kanalu. Nastavila sam uspon pored visoke ograde starog Židovskog groblja. Ovo groblje jedno je od najstarijih izvangradskih groblja u svijetu, osnovano je još 1573. godine! Kao kulturno - povijesni spomenik pod zaštitom je države. Drugi ću puta obići groblje, sada nastavljam put prema vrhu.
Evo me napokon na ravnu dijelu puta. "Miomirisi" me upozoravaju da sam stigla do Zoološkog vrta. To je jedan od indikatora naše nebrige. Tu životare pod vrlo neadekvatnim uvjetima, stisnute u minijaturnim kavezićima, poznate (kokoši, patke, guske, koze, ovce) i manje poznate životinje. Nekad je tu bio i Prirodoslovni muzej, natpis o tome još stoji. Sada je taj muzej u gradskom centru, ali u ćorsokaku, tako da ga tek uporni mogu pronaći! Tu je i Meteorološki opservatorij Hidrometeorološkog zavoda odakle nam svakodnevno stižu podaci o temperaturi i vlažnosti zraka temeljem čega se radi meteorološka prognoza. Nekoliko metara dalje je slavina s vodom za žedne posjetioce, načinjena 1953. godine.
Nastavljam dalje pored donjeg spremnika vode, zaklonjenog zasađenim niskim raslinjem i penjem se stepenicama prema vrhu Telegrin. Danas , bez kondicije, neću do gore, vratit ću se od gornjeg spremnika vode. Kad se gradio, izgledao je kao ogromna zgradurina bez prozora.
Moja šetnja danas trajala je nešto preko sat vremena.
Post je objavljen 28.09.2007. u 22:31 sati.