U Bilogori postoji vjerovanje u risalke. To su duše neudanih, trudnih djevojaka koje su se od tuge i straha bacile u Dravu. Hoće li vile povratiti svoj status u duhovnom sustavu hrvatskog čovjeka? Hoće li u našem društvu doći vrijeme da ženama bude dopušteno da budu ženama, da žive bez straha od osude i uperenog prsta? Hoćemo se kladiti....?
Oklad vile i djevojke
Okladi se vila i divojka,
Koja li će prije uraniti,
Pomest dvore i doniti vode?
Vila meće krunu od bisera,
A divojka crne oči svoje.
Nasloni se vila na sokola,
A divojka na ticu slavića,
Koji do ponoć rujno vince pije,
Od ponoći piva i popiva.
Jošte nije zora zablilila,
Ni Danica lica pomolila,
Slavić budi gizdavu divojku:
»Ustan gori, mladjena divojko!
Vila će ti na vodicu doći
Prije zore i bijela danka!»
Kad to čula mladjena divojka,
Brže skače na noge lagane,
Brzi bile izmećala dvore,
Pak uzima vidro okovano,
Tere grede za goru na vodu.
Tute bilo umivala lišce
I nalila vidro vode ladne.
U ta doba planinkinja vila,
Dobro joj je jutro nazivala,
Ona joj je zdravlje odvraćala:
«Da si zdravo, bila vilo moja !»
Veli njojzi vila planinkinja:
«Da ti bora, mladjena divojko!
Evo tebi kruna od bisera,
Štono si je na oklad dobila.
Da ja budem tebe zadobila,
Crne bih ti oči izvadila,
Kuli bi ih na prozor stavila».
Iz Makarskog Primorja
Post je objavljen 28.09.2007. u 00:45 sati.