Pregled posta

73.puta ih nabijem na...

Nabijem ja i državu i pravoluđe na jedan krasan...
Zašto???
Zato što idioti nakon godinu dana ponovo traže i mene i moje kćeri.
Podsjetit ću vas (koji ne znate) na događaj koji je bio u prvom mjesecu ove godine
a u nastavku ću vam napisati nova saznanja.

Tjeralica - priča 1.
Sad ću napisati istinitu priču iz svog života, da vam približim razlog zašto moj blog ima
ime "i to je život"

Probudi mene jedno jutro divljačko zvono na vratima. Užas, pa taj netko pred vratima nije normalan
-mislim ja i otvorim.
A kad tamo, dva ogromna medvjeda sa službenim značkama.
-Gospođo G... dignuta je "tjeralica" za vama i vašim kćerima zbog nepreuzimanja sudskih poziva.
Ja, još onako raščupana i pospana, ništa ne razumijem i pustim ta dva medvijeda u svoj stan
i ćak ih i ponudim kavom (koja sam ja naivka), pitam o čemu se zapravo radi?
-Pa znate, protiv vas i kćeri je podignuta "tjeralica" niste se odazvale sudu i sad vas moramo uhititi
i privesti na informativni razgovor.
-Tjeralica kao za teškim kriminalcima ili Hrvatskim braniteljima, pitam ja naivka?
-Da takva ali nemojte biti tako oštri, nego ljepo se spremite i pođite s nama.
-E, jebi ga !
Odem se obući a i dalje znam da neznam o čemu se radi.
Pozovem kćeri i krenemo u avanturu.
Dolazimo u MUP i napokon saznajem da su sudski pozivi slani na krivu adresu.
Ni ja ni moje cure nismo krive za tej propust ali netko mora biti kriv.
Propust je od nekog u prijepisu koji je nepismen i koji je na pozive napisao adresu od prije 9 godina. Jedan od ona dva medvijeda objašnjava nam da je procedura takva, da moramo na sud dati izjave kao svjedoci
i da se tada skida tjeralica i ponovo smo slobodne građanke rodnog Zagreba.
Što je tu je i put nas vodi u Remetinac.

Po dolasku u zatvor saznajemo da je i bivši muž priveden sa istom pograškom u prijepisu.
Bravo, bravo za pravosuđe,
privedena cijela obitelj (kao u filmu) a nitko od nas nije kriv
(zar si se za takvu državu borio-bivši?).

Oduzimanje stvari, ponižavajući neugodni pregledi (naročito kad si nevin), smještaj u sobu od 18 kvadratnih metara sa još 5 žena. WC u istoj sobi, ograđen samo niskim zidom i klimavi lavabo. Prozori, naravno sa rešetkama, ali još gora stvar je ta da je na pola metra od rešetaka jedan zid od lima, tako da se nevidi ništa. Pogledom prema gore, nadzire se 20 cm dnevnog ili noćnog neba. Svijetlo u sobi je neko slabo (špara se na žaruljama) koje gori cijeli dan jer dnevne svijetlosti doslovce "nema". Kreveti na kat, na njima deke (zadnji puta prane još kad je ISUS hodao po zemlji), sve smrdi po nikotinu (i ja sam pušač) ali ovo je užasan ustaljen smrad. Zamislite samo kako je ugodan miris u sobi, kad 6 žena ujutro obavi svoju nuždu a na stolu je donešen doručak, koji se mora pojesti za 10 minuta. Dobro ste pročitali "donešen doručak" jer nema izlaska iz sobe. Svaki drugi dan je tuširanje i to je nešto što moram pohvaliti,
radi se o novoj kupaonici sa tri zasebne tuš kabine i bez nadzora stražarki.
Može se tuširati neograničeno dugo (kako paše mlaz vruče vode na smrznuto tijelo).
Da, zaboravila sam reći da se radi o zimskim mjesecima a da je radijator mlak.
Vratimo se natrag na sobu: znači doručak, ručak i večera u istoj sobi gdje se spava, hrče, prdi, sere ...
Horor !

Jutro, mrak, naglo se otvaraju ta ogromna željezna vrata i ulaze 5 frustriranih stražarki i viču "Pretres"
Izbace sve stvari iz ormarića, prosipaju šećer i nescafe, diraju svaki uložak, bacaju sve sa kreveta na sredinu sobe, izmješaju sve stvari ne zna se čije su čije gače ili čarape...
Na moje veselje, ja nisam trebala slagati ništa osim kreveta jer puna 3 dana nitko mi nije smio donjeti stvari
za presvući.
Tek četvrti dan smo dobile čistu garderobu od kuće.
Možete si misliti kako je ugodno spavati i sjediti 3 dana u istoj garderobi.

Svijetlo se gasi u 22 sata, a ujutro u 7 se mora stajati pored kreveta kao kip, sve dok ne prođe smjena stražarki. Nikad se ne zna kad će se otvoriti vrata, a svaki puta se mora ustati (kao u školi, pozdrav drugaricama.
Osim u sate odmora a to je od 16-18 i od 22-07 se nesmije biti ni na, a kamoli u krevetu.
Sjedi se na drvenim klupama (one u parkovima su bolje)
sa kojih skačemo ko zečevi kad se čuje otvaranje vrata.

Punih 8 dana nisam vidjela svoje kćeri jer smo sve tri bile odvojene,
a bivši muž je brojio dane kat ispod nas sa ubojicama u sobi.
Sreća u toj avanturi je ta što su nam stražarke bile naklonjene (znale su da smo tamo tuđom greškom) pa su nam dozvolile razmjenu usmenih poruka. Bile smo malo privilegirane u odnosu na druge pritvorenice i zato im jedno "hvala"

Hvala i Sanji, Arifi i Žani koje su mi pomogle i objasnile moja prava iz zatvora,
rekle su mi da pritvor može trajati do 30 dana, a da ćemo na sud biti pozvane kad sudac nađe vremena
da nas sasluša.
Krasno, sudac treba naći vremena, a mi nevine do tada sjedimo u hladnom zatvoru.

Dovedene smo u zatvor jer su ona dva medvjeda rekla da se to riješava u isti dan.
LAŽETE DRUGOVI !

Deveti dan smo napokon dočekale sudski poziv i vrijeme saslušanja
( tu ja bila upotrijebljena veza, jar da nije možda bi zaista tamo bile 30 dana,
što me nebi ni začudilo s obzirom na brzinu našeg sudstva).
Skinuta nam je tjeralica u roku od 10 minuta. Sad smo ponovo slobodne (do opet neke greške u pravosuđu-PRAVOLUĐU).
Vani je sunce, čisti zrak, ljudi...i naravno trauma mojim curama za cijeli život.

-"Tužite državu i tražite odštetu za trajnu traumu i duševnu bol"-kaže advokat, a ja ga pitam:
Tko je ikada dobio takvo ročište ako mu prezime nije medijski exponirano?
Samo se nasmijao, znala sam, nitko.

Svi mi mali obični ljudi moramo plačati kad tad svoje greške ako ih učinimo, samo "ljepa naša"
i sudstvo je nedodirljivo.
Možda i nije...


Današnji dan

Ponovo zvono na vratima. Ovaj puta plavac pješak iz VI pol. postaje Remetinac.
Otvaram jer znam da nemam putra na glavi i onako drsko kako ja to znam pitam:
.- a koga sad tražite?
- A.G (to sam ja) i M.G(jedna od kćeri)
- Zašto opet? - ja sad povisujem ton
- Niste primili poziv za informativan razgovor jer vas nema na prijavljenim adresama.
Sad već pizdim i kažem "plavom potrčku" da uđe.
Saznajem da je ovo zadnji poziv prije podizanja "tjeralice" i da imam sreću
što si je dao truda da nas traži.
U prijevodu to znači da bi i ja i moje kćeri zajedno sa bivšim mogli ponovo završiti u zatvoru Remetinac.

A stvar je ovakva:
neki idiot ili idiotkinja koji piše pozive (a zaposlen je po babi, stričevima ili zato što dobro širi noge)
nema pojma da treba otipkati naše ime u terminal i da će dobiti naše stalne adrese legalnog prebivališta
koje nam i piše u osobnim kartama a ne po starom predmetu koji se zahvaljujući sudu vucara po ladicama već godinama.
Nitko ne provjerava moguću promjenu adrese, nego šibaju pozive i boli ih kurac što će ljudi zbog takvog
propusta završiti u zatvoru. Njima radno vrijeme ide.
Za takav propust ljudskih žrtava još i zarade plaču od 4500 kuna.
Na današnjem pozivu je ponovo stara adresa zbog koje sam i bila na "godišnjem"
ali u nastavku je dopisano da neprijavljeno živim "tu gdje živim"
Čista laž, osobna mi je na ovu adresu već davno izdana i trebala bi kao takva funkcionirati.
Da kojim slučajem nisam bila danas doma, mogla sam u običnoj
rutinskoj kontroli u prometu biti uhičena i to
OPET KAO KRIMINALAC.
Procedura bi bila ista, zatvor sve dok sudac ne nađe vremena da
me-nas oslobodi s riječima "proceduralna pogreška"

E ovaj puta neću odustati od tužbe.
Bit ću ja ona koja se ide bosti s rogatima, bit ću rogata i lajava do smrti ako treba, ali pun mi je k.....
nerada i propusta u ovoj bolesnoj državi.

Jebu invalide, jebu samohrane roditelje, jebu Hrvatske branitelje, jebu sve po spisku, jebu koga mogu.
E mene više nebudete jebali gospodo, puklo je nešto u meni i sad idemo na sud ali sa imenima i funkcijama.

Tražim odštetu za 9 dana zatvora, za duševnu bol
(kad može Ankica, može i Ančica),
za traume svojoj djeci, za sramotu kod poslodavaca,
za sve nemirne snove i trzaja u snu mojih kćeri...
Tražim ostavke odgovornih osoba za ovakve propuste.

Pa nisam ni ja ona koja nemam nekih veza, a da će pasti glave, hoće.
Dvije su mogučnosti:
jedna je moja a druga tuđa.
Ako padne moja, past će i više tuđih.

Za "miran" dom spremna.

Na vlasti je Hrvatska DEZORJENTIRANA zajednica u kojoj vam nepismeni debili, dotepenci kroje sudbinu SLOBODA ili ZATVOR.

Ponovo pitam IRONIČNO za koga ćete glasati?




Post je objavljen 27.09.2007. u 01:29 sati.