Marketing
INSTALACIJA
"...Vi oceani što miu meni!
kako vas osjećam nemjerljive,
uzgibane,dok spremate neviđe
valove i oluje."
Whitman
INSTALACIJA 1
Začudo, vikend kao da je preletio,kao da ga nije bilo.Ne,nemoguče da ga nije bilo, kad je to bio jedan od ljepših vikenda provedenih što vani,što u četiri zida našeg stana.U petak smo izašli.U Stereo.House party.Iskreno što se glazbe tiće,ostao sam malo razočaran.Falilo je ono nešto u odnosu zahtijevne publike,što valjda izbor lošijih dj-a,što ih nije bilo volja,što su zabrijali svoj neki đir,ili što ti ja znam što može sve biti uzrok loše glazbe.Al po mom ne baš zahtijevnom mišljenju, falila je ona mračna i žestoka strana house glazbe,što podiže i nosi te na svojim hipno zvukovima.Bili oni nježni i lelujavi,bili oni mračni i žešći.Iskreno ovaj house što su puštali nije mi se svidio.Što je tu je glazbenog djela programa petkove večeri.Recimo nije niti sve tako crno
.Vj-ing je odrađen dobro,a vijerujem i da može bolje.Barem sam imao što gledati , sem M. i T.koji su se veselili zajedno samnom.Pilo se,nadvikivalo,plesalo.A kad smo lagano osijetili umor od sreće,potražili smo malo skromnije i intimnije mjesto.Koje bi to drugo mjesto moglo biti sem našeg doma.T.je odustala i onako vesela(spila si je dost tega)
Dočekala nas je naša kujica,uvijek vesela,što s repom u obliku palme može razvijetriti stan.Nije nas očekivala pa je to u njoj izazvalo još više sreče.Poželjeli smo se malo chillinga.To je na kompu i sviralo.Slike su se mjenjale,a mi smo uživali u sitnim plamičkima lučica,ispruženi na krevetu s kujicom između nas.Pričali smo,zezali se,ispili još piva i vina,što o filozofkih tema,što dodirnute psihologije,sve do kvantne fizike.Inače mi predmet kao fizika u srednjoj nije značio ništa,niti sam se trudio shvatiti.Nije ni bitno.Bitno je ono što i kako mislimo.Počelo je svitati,a nama su jednostavno kapci sami od sebe spali i uspijeli smo odspavati skoro pa četiri sata.Tko je opet bio najveseliji?Pa naša kujica jer je znala da če brzo skakutati po travi,obilježavati put do i od kuće,naići na koju svoju prijateljicu,pretrčati park uzduž i poprijeko.To je njoj bilo u glavi,ali je zaboravila na to da se mi osječamo slomljeno,te da rilax tražimo u izležavanju.Ipak ne možeš joj odoljeti,pa sam se nekako iskoprcao iz kreveta.Ništa od duge šetnje.NIti mi se razmišlja,niti želim ikog sresti.Tako i bijaše.Našao sam mjesto na suncu,s travnjakom,grmićima,kamenčićima.Idealno za moju životinjicu ali bogme i mene.Dok sam ja upijao malo sunčevih zraka M.je preležao ranojutarnje ustajanje.Nije dugo bio sam,nisam ga pustio da duboko razmišlja.Želio sam samo da se opusti,isto kao što to ja želim,da se ne živcira.U trbuhu su nam odzvanjali neki čudni zvuci.I crijeva su zahtijevala svoje.Našla nam se sinoćna pizza ,dobrodošla pizza dal topla ili hladna.Svejedno,pojedena je i još smo živi.Obožavam ovakve dane.Kad se osječamo truli i nesposobni da uradimo bilo što.Film?zašto ne.Almodovar?može.Pogledasmo film jednog od nama dražih režisera.T.nas je sustigla te navečer došla popit gutljaj,zajedno s nama.Zato: "Živijeli!".Čakule,bakule i ode izmišljeno vrijeme.T.nas napušta,a nas ubrzo zatim peuzima san i odvodi u drugu dimenziju naše svijesti.Fali mi.Kako se brzo privikneš na lijepo.Da je tu,samnom,s kujicom.Nemoramo razgovarati,dovoljno je osjetiti toplinu tijela i uhvatiti misli. Tako zajedno dan za danom isčekujemo neke nove vijesti,nekih novih događaja i saznanja.Znanja nikad dosta.Po zemaljskom vremenu,nemamo dovoljno vremena za saznati zapravo radost življenja.
Post je objavljen 24.09.2007. u 20:20 sati.