Marketing
Ovako je to bilo...
Jučer,negdje oko 17.30,moji starci,frendica i ja smo se polako uputili u Kutinu na Thompsonov koncert...
Prvo smo morali do jednog čovjeka koji nam je kupio karte,pa smo se tako našli tamo u nekom kafiću,koji je bio udaljen oko 500 m od dvorane u kojoj se trebao održati koncert...
Kad sam primila karte u ruke,nisam mogla doći k sebi,prvi put nakon skoro 6 god.,imam njegovu ulaznicu u rukama...
Stotinu puta sam tom čovjeku zahvalila,nisam imala šta drugo za reći...
I tako dok smo mi sjedili vani,prođe neki auto,lik kroz prozor drži Hrvatsku zastavu a u autu do daske pojačana "Bojna Čavoglave"...e kako je to bilo dobro za čuti...
Negdje oko 19.00,moja frendica i ja smo odlučile krenuti prema dvorani,dok su starci još ostali u kafiću...
I tako nas dvije,idemo cestom,ja u crnoj Thompsonovoj majici sa digitalcem oko vrata,kad vidiš prolaze ljudi,bilo u autu bilo pješke i svi se međsobno pozdravljamo...
Prolaze autima,čuješ kako pjevaju "U boj,u boj za narod svoj!",ah..melem za uši...
Kad smo stigle pred dvoranu,dočekale su nas dvije frendice i uputile se sve prema ulazu,bila je ogromna gužva i već se puštalo unutra...
Samo,trebalo je dosta dugo da dođemo do vrata,jer unutra se sve pregledavalo,pa je to potrajalo...
No kad smo napokon ušle,stanem ja pred onu žensku,ona mene samo sa strane onak prođe rukom,kaže:"U redu je,možeš proći!"
Tako su i ostale frendice prošle,a pošto smo planirale dolje ispred pozornice,uputismo se prema tamo,kad ono,skoro prazno,al dobro bilo je ih je nekoliko,uglavnom su svi išli na tribine...
Onda smo počeli skandiranje sa tribinama,od "Jure i Bobana",do "Zovi,samo zovi","Mi Hrvati","Ubij Srbina"Za dom,spremni","U boj,u boj,za narod svoj",ma nema šta nismo pjevali...
Polako se dvorana napunila i negjde oko 20.15,počeo je uvodni dio pjesme "Početak",koji je meni iznimno prelijep...i to je označavalo početak koncerta...
Ubrzo su Marko i ekipa došli na pozornicu uz gromoglasan pljesak i skandiranje njegovog imena,a onda smo svi zajedno pjevali tu prvu pjesmu...
Parket je poskakivao pod nama,bilo je fenomenalno...
Osjetila sam već na toj prvoj pjesmi kako polako gubim glas,nemoguće,kako će tek biti na ostalim...
Ali bilo je super,glas me i to dobro služio,pa je tako prolazila pjesma za pjesmom,a ja sam od svake snimila po mali dio...
Uskoro je uslijedio i Markov poduži govor u kojem nam je zahvalio od sveg srca što nismo vjerovali u sve ono što mu govore,da je fašist i nacist,da je ovakav,onakav,nismo dopuštali da tako pričaju o njemu,jer se to ujedno odnosi i na njegovu publiku,na nas...
A di nećeš vjerovat našem kralju estrade,mislim..ono...,hehe...
Onda je opet malo kasnije,uslijedio i drugi poduži govor u kojem je najavio pjesmu "Sine moj!"
Njegovom je sinu Šimunu jučer bio 4. rođendan,i kaže da kad je pisao tu pjesmu,bio je pun inspiracije i emocija da je skoro zaplakao...
Tada smo mu mi iz sveg srca i grla skandirali sinovo ime:"Šime,Šime,Šime!"
Marko se toliko raznježio,bilo mu je drago što čuje to...
A šta ćeš...
Kad je došla pjesma "Ratnici svjetla",bio je mrak,samo su upaljači i mobiteli svijetlili,a i ja sam također imala upaljač,mobitel,i te svijetleće stvarčice....okrenula sam se iza i bacila pogled na tribine...to je bilo nešto prelijepo,ugođaj je bio spektakularan...
Jedva sam dočekala pjesmu "Kletva kralja Zvonimira",jer mi je jedna od najdražih,a i volim onaj dio kad Marko otpjeva uvodne riječi,i onda se sve ugasi,svjetla,instrumenti,i tad krene onaj,da tako kažem hard rock dio,kad se sve trese,pa oni efekti...uf...kako volim taj zvuk...
Malo poslije,Marko je najavio Damira Šomena,i njegovo izvrsno baratanje na bubnjevima za pjesmu "Bojna Čavoglave"...
Tad je dvorana poludila,orilo se iz sveg glasa,ali najviše na riječi "Za dom,spremni!"
Koji cm od mene,neki lik je zapalio bengalku i stvorio se veliki krug oko njega,i sve je bilo dobro dok pivo nije padalo na nas kao kiša,dobrih par sekundi...
A onda,nažalost,zaštitari su morali doći i uzeti tu jednu jedinu bengalku i odnijeti je,šmrc..a mogli su je pustiti da izgori do kraja,i do kraja pjesme....
Al bilo je dobro i bez toga...
Onda je na red došao i Tomislav Mandarić sa svojim spretnim prstima na gitari za pjesmu "Geni kameni",e to je bila prava stvar,svaka mu čast...
Tom pjesmom je koncert bio završen,ekipa se polako pokupila sa pozornice,a mi svi u jedan glas:"Oćemo još," i "Vrati se",..i normalno oni se vrate te nam za kraj ostave "Divu Grabovčevu" i "Dan dolazi"....
Kad je otpjevao i tu zadnju pjesmu,svi su se skupa naklonili,zahvalili i pozdravili nas,te su onda otišli...
Uslijedio je ponovno onaj uvodni dio pjesme "Početak",i dok si se okrenuo,svi su već izašli iz dvorane...
Većina ih je otišlo van,a neki su ostali unutra kako bi kupili suvenire i eventualno,kad bi Marko izašao da traže autograme...
Tako sam i ja čekala sa frendicom i kad sam vidjela da neće uskoro izaći,odem do štanda,kupim si medaljon Sv.Benedikta i privjesak i uputim se van...
Nađem starce i polako kući,sa izgubljenim glasom i očima punim suza od dima i umora,a i sreće što sam bila na tom spektakularnom koncertu kojeg nikad neću zaboravit....
Hvala ti Marko na svemu!
Stavit ću par slika,iako nisu ispale dobro,jer svaki put kad oću uslikat,netko me gurne,sve se drma i onda slika ispadne loša,ali eto tek toliko....
Pozdravljam vas sve,uživajte...
Bye
Post je objavljen 24.09.2007. u 17:06 sati.