Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lifestyletatjana

Marketing

OD KOLIJEVKE, PA DO GROBA, NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA

Mantra je kojom su nas filovali u godinama socijalizma. Kako nam upališe svijetlo i kapitalizam dovedoše na mala vrata ( samo nikako da se raskomoti i shvati da je kod kuće) djeca nam ne dolaze iz škole s ovakvim krilaticama.
Djeca dolaze nezadovoljna znanjem koje su dobili, površno tretirana od strane nedovoljno cijenjenjih i neplaćenih učitelja, nastavnika i profesora.
Mi protestujemo pred djecom optužujući školstvo, ministarstvo, državu, snebivamo se visokim cijenama knjiga.
Neki roditelji su i agresivniji, pa potežu za tužbama, šakama i oružjem.
Neki su pak, praktičari...Ti potežu za novčanikom.
Djeca to gledaju i upijaju. Sa svih strana im dolaze informacije kako škola, odnosno, edukacija, nije baš najbitnija stvar u životu i kako se može uspjeti ako odeš u Alžir kopati na naftnoj bušotini.
Ili ako ostaneš ovdje prodavati kokain i prekucana auta.
Sada se sjetih još jedne" Na mladjima svijet ostaje". Prije sam zaista s pravom mogla potvrditi da je tako, no danas gledajući generacije letargične mladeži mogu samo reći."Jadan ovaj svijet koji na njima ostaje".
A tko je kriv za to?
Školstvo ili mi roditelji?
Nedavno sam bila na roditeljskom sastanku mog starijeg sina.
Prvobitni šok nastupa već ulaskom u školsko dvorište. Vrlo je interesantno posmatrati grupe roditelja, svojevrsne razredne klanove kako stoje i prepričavaju najnovije teme "Cijena udžbenika", "Trudnoća neke učiteljice", "Slab prosjek Marka iz IV4"...I tako, stojim ih i posmatram...kako ne volim takva društva ja stojim sama i skeniram majke koje su stigle tu u svom najboljem izdanju.Pa imamo one koje su željele izgledati poželjno , jako utegnute ali u stezanju i propete na najvišim štiklicama zaboravile su ukomponirati boje. Pa imamo ženice koje su , eto, rodile zamalo pod stare dane i sada se potucaju po školi, umorne jer još jednom djetetu moraju pokazivati Arhimedov zakon dok traje "Ljubav u zaleđu".One su obučene u komplete veće za dva broja.
Postoje onda casual majke, pankerica majke, majke barbie, majke hipi generacije, majke alternativa.
Očevi su redovito pogubljeni. Došli su tu kao na vješala. Moraju jer majka nije stigla ili im je rekla "Učini barem nešto za svoje djete". Tako on stoji u školskom dvorištu, čeka i čini nešto za svoje dijete.
Postoje zgodni očevi, očevi s trbuščićem u tridesetoj i očevi u trenerkama zagrnutih rukava do lakta.
Na one zgodne je već izvršen napad. Neka mi samo još neko kaže da smo čedna država. Oko takvih očeva se skupio roj majki. Svih profila. Sline, trepću, dišu na usta. Ok, ok...zgodni tata je poželjan. Nije nešto inteligentan, dovoljno je da je zgodan. Sve do jedne slažu se s njegovim mišljenjem. ( napomena: on nema mišljenje nego citira neku stavku iz sinoćnjeg dnevnika).

Ulazimo u učionicu. Opet skening; nesamopouzdani roditelji povlače se u zadnje klupe, ostatak ka dolje. Dolazi nastavnica i kreće dugogodišnji šablon. Na roditeljskom sastanku nema se čuti ništa novoga. Svake godine jedno te isto: Obraćanje direktorice škole, prosjek, broj učenika. Slijedi sedam stavki dnevnog reda. Od 1-6 je plaćanje svega i svačega, 7-ma stavka je školska nastava.
Roditelji kolutaju očima...Pored 350 maraka udžbenika treba platiti osiguranje, školski tisak, čak i kopiranje kontrolnih listića, nekoliko markica, održavanje tkoznačega.
Postavlja se pitanje kvalitete nastave. Nastavnica nas uvjerava da nam se djeca školuju po suvremenim načelima u tehnološki opremljenim učionicama.
Šta?
Od '89-e promjenili su šaltere za struju?
Toliko su osuvremenili školu da se ne može gledati...Ma daaaaj, zbilja ne znam kako gutamo takva sranja. A tek suvreemna načela...Mom sinu su nedavno oduzeli na satu mobitel. I zamislite zovu me kod pedagoga.Da dođem po mobitel i da mi pokažu kako on(12 godina) ima sličice golih žena u njemu.
Da, otišla sam u školu noseći im isprintanu konvenciju o pravima djeteta.
Toliko su suvremeni da bi po njima pubertet trebao da se manifestira oko 34-e godine.
Nije ni čudo da djeca nisu kompletno fokusirana na nastavi jer ih se ne tretira spram njihove intelektualne sposobnosti spram uzrasta. Ne usmjerava se i ne inicira njihova snaga, talenat, osjećaji i samopoštovanje. Iz škole nam djeca kući dolaze isfrustrirana, nezadovoljna, pa čak i depresivna. Knjižnice služe za iznajmljivanje knjiga isključivo lektira-tipa, nema mentora, nema podrške, razgovora individualnog.Kod psihologa i pedagoga se ide samo ako si učinio nešto krivo. Roditeljska podrška školstvu je apsolutno nikakva, roditelji ne učestvuju ama baš niti u jednoj stavci oragnizacije škole i nastavnog plana.
Žaliti se? Kome? Kompletan sustav ne valja...
Letargičnih, roditelja, nezainteresiranih učenika, do prosvjetnih radnika koji površno obavljaju svoj posao, ministarstva koje nema sluha, gradske uprave koja novac ne ulaže u školstvo, sponzora koji su "na vrijeme shvatitli da škola nema veze sa stvarnim životom" ili odseliti odavde ako mislite na budućnost vaše djece.
Onda se pitamo odakle toliki odljev mozgova i mladeži općenito.
Što nam se to nudi?
Kakvo kvalitetno školovanje i beneficije imamo?
Ja sam student završne godine na svom fakultetu. U mojoj državi ne postoji master koji bi zadovoljio moje usmjerenje. Možda u Sloveniji. Ali Slovenija je s ove tačke gledišta jako daleko. Tražiti stipendiju od države? Jako teško...Nemam nikoga u vladajućim strukturama, niti u dominantnim političkim strankama.
Za dvije godine stariji sin završava osnovnu školu a mladji bi trebao krenuti u osnovnu. Posmatrajući trenutnu situaciju u školstvu, razjedinjenost nastavnih planova, loše znanje koje dobijaju u tim institucijama najbolja ideja bi bila otići negdje gdje će kroz školstvo dobiti smjernice za život, rad i egzistenciju.
Ovdje toga nema. Ni za mene ni za moju djecu.Nisam sigurna da identično misle i one hipi, barbie i desperatehousewifes majke.

opis slike



Post je objavljen 22.09.2007. u 15:58 sati.