Marketing
Samoća
Hvata me svojim hladnim rukama,
ovija se oko mene poput zmije,
prodirući prstima duboko ispod moje kože
teško dišem,hvatam zrak,
pusti me,vičem,pusti me,
ali ona je uvijek ovdje
poput sablasne prijetnje
šapće nemile riječi
sama ćeš utonuti u vječni san...
O da,o da,
nema vanjskih rana,
nema teških jauka koji se šire toplim zrakom
samo uzdisaj zatomljen u grudima
što plače jako...
I nema nikog oko tebe,
samo mrtvi prijatelji u mislima
i mrtve riječi,i pogledi
i oči mrtve od traženja,
umorne od budnosti,
umorne od življenja
nerealne stvarnosti..
Možda misliš da nije lako
ili čak pravedno,ne znam
možda i nije,
ali ne brini jer ja sam tu
hvatam te u teški zagrljaj
stiščem prejako
ja sam tvoja bol i tvoj strah
ipak nisi sama
nije li to ironično?
Post je objavljen 22.09.2007. u 14:57 sati.