stojim iznad
gledam u tu
hladnu praznu rupu
moje tjelo uprljano
u vlastitoj krvi
odjeveno u svilene
crne krpe
onako mrtvo i hladno
gledam kako leži
u uskom tamnom ljesu
izobličena lica...
ljudi sa ružom u ruci
tek pokoja suza
i njegov hladni osmjeh
gledam kako me bacaju
u crnilo Majke Zemlje
čujem glazbu orgulja
neku tužnu...
kao na sprovodu
Post je objavljen 17.09.2007. u 10:38 sati.