Većina medija jučer je objavila da je stupila na snagu papina odredba o "latinskoj misi", što je kod nekih – čak i onih koji uopće nisu katolici – izazvalo bijes i komentare da "konzervativni Ratzinger" Crkvu "vraća u srednji vijek".
Međutim takvo je izvješćivanje ako ne podvala onda sigurno floskula, a svakako zbunjivanje onih koji ne znaju da latinski jezik u liturgiji Katoličke crkve NIKADA nije ukinut.
Drugi vatikanski sabor (1963.-1965.) – osim što je reformirao liturgijski obred – samo je, ne mijenjajući dotadašnju praksu, doslovce: dopustio slavljenje mise na narodnim jezicima. O tome se govori u konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum concilium" (posebno u brojevima 36 i 54). A jak argument za tu novu praksu bila je činjenica da je hrvatski narod već stoljećima to prakticirao, dok su drugi narodi slavili misu samo na latinskom jeziku.
Dakle, sva "šokantna" novost sastoji se u tome da je papa Benedikt XVI. potpisao dokument "Summorum pontificum" o PONOVNOJ uporabi Rimskoga misala iz 1962. godine, koji je jučer, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, stupio na snagu. Eto, očito je da nije riječ o "vraćanju" latinskog jezika u liturgiju, nego o vraćanju staroga predkoncilskog obreda, kako bi ga oni koji žele mogli prakticirati.
O čemu je točno riječ i koje je značenje toga dokumenta, objasnio je predsjednik Papinskoga povjerenstva "Ecclesia Dei", o čemu je izvijestila naša IKA. Naime, još je papa Ivan Pavao II. htio vjernicima omogućiti izbor obreda. A papa Benedikt XVI. je od samoga početka upoznat sa slučajem biskupa Lefebvrea i problemima koje je liturgijska reforma stvarala vjernicima.
Premda papa predkoncilsku liturgiju drži neprocjenjivim blagom, istaknuto je u objašnjenju, ipak se ne želi vratiti na staro. Naglašeno je također da obred svetoga Pija V. (dakle stari predkoncilski obred) nikada nije ukinut, jer su – ovo je vrlo zanimljivo - i sami saborski oci na II. vatikanskom saboru misu slavili upravo prema tome obredu.
Što se dakle novim papinim dokumentom mijenja? Novost je da sada svećenici, koji to žele (a takvih je uvijek bilo) mogu, bez traženja posebnog odobrenja, misu slaviti po starom obredu.
Budući da kršćani drže da je misa vrhunsko očitovanje otkupiteljske Božje ljubavi, normalno je da ona nikada ne smije biti razlog nesloge u zajednici. Zato je kardinal Hoyos, predsjednik navedenog Papinskog povjerenstva izrekao želju da liturgija bude izvor radosti za sve i za župe koje više neće imati podjela.
Dakle, na kraju i ja naglašavam, kako je to učinio kardinal u zaključku, da Papa ovom promjenom ne obvezuje, ali nalaže da se vjernicima ispuni njihova želja. A svaki mjesni biskup, prema ustaljenoj praksi u Katoličkoj crkvi, mora bdjeti da ne nastanu nove podjele.
Eto, u tome je sva težina "najnovije skandalozne odredbe" pape Benedikta, s kojom se potpuno slažem. Premda sam mnogo puta slavio misu po novom obredu i na latinskom jeziku, zasad nastavljam s novim obredom na hrvatskom, a papa neka je blagoslovljen i neka ga i dalje vodi Duh Sveti!
Post je objavljen 15.09.2007. u 23:45 sati.