Pregled posta

Mi...

Još uvijek se privikavam da u svojim planovima više nisam samo ja nego smo mi, nas dvoje...
Tako divno, neočekivano, i Božje.
Volim naše duge razgovore koje ne znamo prekinuti pa se smijemo.
I taj smijeh odzvanja čitavim danom.
I sve one sitnice na poslu, u svakodnevici... na kraju dana ih dijelimo kao nešto od velike važnosti.
I volim kada se glupiramo,
i kada šutimo.
A tek molitva, kako je divno moliti zajedno, moliti da Bog uvijek bude između nas, da ljubimo jedno drugo Njegovom Ljubavlju. I s radošću mislim na onaj par iz Kane. Nisu imali vina. Znam, i nama će Gospodin pomoći, sve ono razvodnjeno će pretvoriti u dragocjeno vino života dok hodamo zajedno na putu koji se napokon spojio, i više nije moj, niti njegov, nego naš put.