Što zaista očekujemo od ljudi koji dolaze u naše živote?
Što očekujemo od onih koji prolaze kroz naše živote?
Što je s onima koji ostaju u našim životima?
Naš odnos prema ljudima stvara se od malih nogu,počinje u porodici u kojoj smo odrasli,među ljudima s kojima učimo prve korake,prva slova...Tu počinju prvi strahovi,prva uvjerenja.......kako rastemo tako se i naši stavovi mijenjaju.Kad smo prestali vjerovati u ljude.......ako jesmo......Kad smo počeli voljeti ljude ..ako jesmo.........kad smo shvatili da postoje razočaranja.......kad smo shvatili da postoje ljubavi........
Ja vjerujem da dugo nosimo u sebi "neke šifre" koje su nam roditelji svojim odgojem "poklonili" i da nam dugo treba da shvatimo da te "šifre" nisu zakoni,da i sami možemo promijeniti te uobičajene obrasce ponašanja koji nekada ni ne moraju biti u našu korist.
Dugo nam treba da se "otkačimo" od razmišljanja koja su nas okruživala bar 15 godina (ako smo imali sreće živjeti sa oba roditelja)----i tek tada shvaćamo da smo sami odgovorni za svoje ponašanje i za svoje postupke...
Sami smo odgovorni za svoja vjerovanja........
A kao zaključak svemu stoji kompromis i sa onima koji dolaze i sa onima koji prolaze i sa onima koji ostaju u našim životima.......
Post je objavljen 13.09.2007. u 12:53 sati.