Marketing
"Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je famozna!
Baške OŠtarije su zaselak na cesti Gospić-Karlobag i to negdje na pola puta. Cesta je super zanimljiva za voziti, a ima i zanimljivu povijest. U središtu Baških Oštarija je hotel Velebno, cijene soba su povisoke za lokaciju. Mislim da je dvokrevetna soba nekih 400 i nešto kuna, imam negdje prospekt, ne nađem ga sad. Kako god, too much. 
Do Kize idete tako da prvo nađete cestu Gospić-Karlobag, onda nađete Baške Oštarije, onda krenete prema naselju S-t-u-p-a-č-i-n-o-v-o. Tu parkirajte. Stupačinovo nije ni selo, to je zaseok od par kuća. Ne znam jel tko uopće gore živi više, ono malo kuća što sam vidjela više mi liči na (napuštene) vikendice. Krenite gore prema brdu jednom jedinom brdu koje je ispred vas. Markacije će učiniti svoje.
Evo moj pokušaj ucrtavanja karte, hehe... Dakle, vidi se put. Ljubičastim sam označila DIO staze na Dabarskim kukovima. Ta staza ide u produžetku dalje prema Crnim dabrovima, a Kiza je tu zapravo kao "slijepa ulica", jedan mali ogranak. Žutim je označeno kojim mi putem idemo samo do vrha Kize i nazad. Do Stupačinova možete autom bez problema.
Za Kizu smo se odlučili jer je do vrha nekih sat i pol i zato što je dr. Poljak za Kizu napisao "jedan od najslikovitijih Dabarskih kukova". Još je napisao "Kiza je razdrt greben okomitih kosih pa i prevjesnih kukova čudnovata oblika". Ma šta to značilo, zvuči primamljivo, ne? 
Jako me privukao ovaj kraj i Dabrovi i jedva čekam da im se vratimo.
Sve počinje na jednoj nezaobilaznoj kući u Bačkim Oštarijama, s pravim planinarskim grafitima!
Ostavili smo auto u Stupačinovu i nakon par koraka izašli iz šume, kad ono pogled! Nismo krenuli ovim putem, iako nas je privlačilo! 
Naime, ovo brdašce smo ostavili s naše lijeve strane i produžili ravno prema Kizi! Usput, samo da napomenem, tu u daljini se vidi kraj Premužićke, upravo oko ovog čarobnog brdašca. Ne možeš vjerovati da si u Kroaciji! 
A Kiza se nalazi u ovom smjeru, s tim da se vrh ne vidi iz ove perspektive. Morate se popeti na vrh ove planine da bi vidjeli vrh.
Sve oznake do vrha su fantastične. Vrlo gusto raspoređene, zapravo, ako vam smeta hipermarkacija - nadrljali ste! 
Oznake su sočne, svježe pofarbane, pravilno izrađene, s dodatnim informacijama! Samo fali da oni koji održavaju stazu stanu iskakati pred vas s okrjepom i pitanjem trebate još neke dodatne informacije ili bilo koji drugi oblik pomoći! 
Ne znam samo što znači ova planinarska oznaka dolje lijevo, ova kao dva P?
Kad krenete u brdo, čeka vas duži put kroz prekrasnu šumu!
Užitak za hodati!
Kad smo izašli iz šume došli smo na jedan presladak proplanak. U daljini smo skužili jedan još slađi, a da uopće nismo skužili da ćemo tamo i završiti.
Upravo je vrh koji vidite u središtu slike - Kiza!
Spustite se prvo naglo dolje pa naglo gore i dođete na taj novi proplanković.
Odmah ćete skužiti gdje je kutija sa žigom i ugrađeni žig. Naime, ovo gdje piše visina nije najviša točka. Do samog vrha Kize morate se oprezno popeti još gore. Ja sam stala tu gdje je žig i tu su sve moje ambicije prestale. Jedan član ekspedicije otišao je sve do gore! Naježih se!
U produžetku našeg puta bila je oznaka "težak put", a pogled je pucao na fenomenalan greben... svaka čast onima koji su ovo prošli! Ostavlja bez daha!
Pogled s vrha na more i naše otoke!
Izlet plus pet! Markacije odlične, žig full funkcionalan. Vrijeme nas je poslužilo, ma, predobro je bilo! Jedva čekam kad ćemo se opet ovdje vratiti... mislim da će sljedeći vrh biti ili Metla (1288m) ili Sadikovac (1286m). Treba mi još jedan žig iz ovog područja!
P.S. Hm, sad nešto čitam o Kizi na Netu, kad ono piše da Kiza ne ulazi u Dabarske kukove (kako sam pročitala kod dr. Poljaka), već u Oštarijska brda: "U skupinu Oštarijskih brda spadaju vrhovi Veliki Sadikovac, Ljubičko brdo i Kiza, a Dabre i Dabarske kukove čine Crni dabar, Ravni dabar, Došen dabar, Bačić duliba i Bačić kuk.". To mi malo brka koncept naslova, hehe... A druga stvar, tj. to sam skužila još prije nego smo krenuli prema Oštarijama, kod dr. Poljaka Veliki Sadikovac ulazi pod Srednji Velebit, dok u Dnevniku hrvatske planinarske obilazanice Veliki Sadikovac je pod Južni Velebit. 
Hm, to me malo zeznulo, jer mi fali jedan žig za Srednji Velebit, a to onda ne može bit Sadikovac. Kalkuliram oko ispunjavanja uvjeta za brončanu značku, hehe, ništa ne pitajte!
| Markacije: Fantastične! Jedne od najboljih koje sam vidjela. Svaka čast! Žig: Uzidani i u metalnoj kutiji, vrlo jasno istaknut. Jednostavan za pronaći, ne možete ga mimoići ako idete na vrh. Vrijeme do vrha: 1:45 min. Temperatura: Ugodnih 20-ak stupnjeva, sunčano. Opasnosti: Jedino ako ćete produžiti nakon žiga skroz do gore. Ja nisam. Ostali jesu. Morate bit oprezniji kroz te stijene, to i dr. Poljak naglašava. Životinje: Cvrči Vidikovac: Fantastičan! Sve u svemu: Ako niste, svakako ga obiđite, sjajan izlet. Za ponoviiti! |
Post je objavljen 15.09.2007. u 09:22 sati.