Sasušenu staricu ostavili su na krevetu,
nije baba za zbijeg,
teža je nego što vrijedi.
Sišao sam s tenka,
bučne 55-ice,
upao u kuću,
usrala se od straha,
pa smrdi još življe,
izjedena vremenom,
u najboljim godinama bila je u ono doba
pokolja iz prošlog rata.
Čitam joj u staklenom pogledu,
emitira povijesni program:
pustopoljina, krvava haljina,
haljina, krajina,
Mehino stanje za ustaško klanje
i glinska crkva pravoslavna,
i Gudovci i Gradiška Stara,
i Hrvatski Blagaj,
i Šaranova jama,
Jadovno, Jadovno, Jadovno,
Jasenovac,
Pag,
ag,
g.
«Nisam ja, bako, ustaša, a i da jesam, ne bih te zaklao,
bit će dobro, bako.»
Naoružan sam, širim vonj ispucalih metaka,
neugodno mi je, nož mi je za pojasom,
ostavljam joj čuturicu s vodom,
tko zna
je li dočekala zimu,
smrznutog srca,
na uzglavlju od popaljenog zavičaja.
Post je objavljen 11.09.2007. u 22:46 sati.