Marketing
živ gotovo svima u inat
e tako je...
ponekad poželim da sam ostavio kosti na asfaltu toga dana. da sam otišao sa ovog svijeta...
sinoć sam došao na rub...htjedoh 
....
neke su stvari krenule drukčijim putem nego šta sam očekivao.... ali tako je sa živim ljudima....
došli ispiti... zapanjujuće kako zapravo sljedećih 20 dana donosi toliko odrednica za sljedeću godinu. strava... zapravo se bojim... jer sada je u meni onaj strah da moram uspjeti... nema druge opcije, nema plana b ili nešto takvo. sada treba izgorjeti, sada se gine... jer samo se pobjednici pamte, sada stvaraju heroji....
nemam vremena za tugu, žaljenjem ili nešto takvim... nastavljam istim putem kao i do sada....
probao sam se smiriti.... vidim da to nije išlo, trebao sam zginut kada sam imao priliku..... nisam, ostao sam tu... rekao sam joj neka razmisli i da kada se vratim iz pakla opravka neka mi javi... još ima priliku.... čovječe ne znam šta me spopalo... ali eto...zna ona čemu se ja nadam...
možda u među vremenu naiđe neka nova... možda ne...ne brinem se....
za 29 dana krečem na put od čistilišta, do pakla i nazad u 21 dan...
ne znam šta me čeka, ali znam kada se vratim da ću biti približno isti onaj stari, tj. onaj prije nesreće.... trebat će tu teretana raditi još koji mjesec, da ja mogu zasjat ko mjesec sa ožiljkom na ruci kada skinem majcu 
ne znam jel ću se moći javljati za to vrjeme putovanja... ali ja ću isto kao dante proći kroz pakao, voditi će me kroz krugove pakla, kroz čistilište.... doći će i raj, samo se nadam da će kao i njega netko mene imati voditi kroz raj.. tj. da će se ona domisliti onome čemu se ja nadam... ako ne, ali valjda će naići neki anđeo u ženskim obliku da me fura kada se vratim, jer treba nadoknaditi 4 mjeseca 
ima li kandidatkinja? 
eto završavam ovaj post, lovim se još malo skripte....
Post je objavljen 11.09.2007. u 20:34 sati.