Ljudska psiha nedokučiva je fascinacija. Koliko god da je proučavam, shvaćam ili bar pokušavam, koliko god mi se rasvjetljavaju mračni putevi i slijepe ulice neznanja, toliko ostajem u čudu. Naizgled teži slučajevi stanja čovjekove prirode koja se nemilosrdno poigrava sa dopaminom i serototninom moždanog sklopa sad su mi jednostavniji za razumijeti nego oni koji se nazivaju normalnima, uravnoteženima.
Ljudi koje susrećemo u vanjskom svijetu često su ne-normalniji on onih koji su zbog istoga zatvoreni ili na liječenju. To sa sigurnošću tvrdim. Jer vodeći razgovor sa kolegicom, uviđam sve veću prisutnost maničnih epizoda u ponašanju ljudi oko sebe. Ne znam je li to materijal za smijeh ili plač, ali meni osobno, više ovo drugo. Jer ipak, sa tim ljudima treba živjeti. Srećom, ne ja.
No dobro. Razgovor se većinom vrtio oko suprotnog spola. Kakvi su muškarci a kakve žene, usporedbe, sličnosti, različitosti. Složile smo se da su nam muškarci većinom možda i bolje društvo s obzirom da su žene češće zavidne, zlobne, tračaju itd. pa poželiš biti s nekim tko se ne opterećuje tvojim novim cipelama ni sjajilom za usne, neće ti podvaliti osmijeh i kompliment a onda te optračati šefu, živcirati sve oko sebe u vrijeme pms-a ..... I tako mi hvalimo mi muški rod kad odjednom kaže ona: "Ali znaš, meni stvarno ide na živce kad oni oblijeću oko mene. Cvijeće, izlasci i to kužiš." I sada ja stanem. Mislim moje moždane stanice. Jer sve su se odreda začudile daljnjem tekstu izgovorenom mojim sasvim zdravim ušnim resicama, bunjićima i ostaloj prislušnoj gardi. Cura ne voli takav pristup. Ne voli zagrljaje. Ne voli muškarca ljubiti po tijelu. Pogotovo kad joj se sviđa. Sad, tu mi je bilo teško shvatiti što onda radi s njim. Odnosno kako to izgleda kad su zajedno. Češkaju se i traže krpelje?
Ona preferira samo sex. I to je to. Kasnije mogu ići van, raditi što god ali od nježnosti koje prate bilo kakav oblik ljubavne povezanosti sa drugim homo sapiensom, ne dolazi u obzir. Pitam ja nju ima li ona kakve alergije. Kaže da ne.
Ne trpi da je taj srećković (kad su već u vezi) ispituje kuda ide i kad će se vratiti. I normalno, s kim je bila. Ne voli ga ni viđati svaki dan. Ni čuti. Ali ona ga zaista voli. Mogu i to potvrditi jer je sva zbunjena, griješi više nego ikada, zaljubljena je do daske. Stalno se smiješi na spomen njegova imena, a spominje ga tako često da i meni već izlazi na sve strane. Od njega također ni traga ni glasa. Jednom sam ga vidjela s leđa. Heureka. A ljudi su sretni. Svaki na svoj način. Tko kaže da svi vole ono što se naziva "lijepo ophođenje"?
Kaže ona, da što je netko ljubazniji prema njoj, to joj je sumnjiviji. Ako se ne posvadi s njim u prva tri dana, taj glumi. Ljubaznost više ne postoji. Zašto nekome biti drag, napraviti uslugu? Strancu. Znači povjerenje se kupuje udarcima. Verbalnim. Tako izgleda i u ljubavi. Novi trend.
Onda sva sreća da sam staromodna. Kod mene još pali fini odgoj. Oprez nosim u torbici, glavu na ramenima. I srce u grudima. Čuvam se jezičavih palica i lopti. Mogu optrčati sve baze ali radije gledam druge sa klupe. Neka se oni samo natječu. Za mene je ljubav knjiga strepljenja. Čitam je, i uživam.
Post je objavljen 11.09.2007. u 11:20 sati.