Marketing
I to je moguće
(by anna)
Ja ponekad imam dosta naivne poglede na svijet. I onda kad mi se desi nešto što se kosi sa tim naivnim pogledom na svijet, ostanem povrijeđena ali prije svega zatečena i ne znam gdje sam napravila grešku u koracima. Ali sve se tješim, to je samo život, naučit ću se ja nekad pameti...Međutim ta pamet nikako da zauzme svoje mjesto. Jednom je jedna osoba tu moju osobinu nazvala šarmantnom...Ja naivnost nikad ne smatrah šarmantnom...
Tako sam recimo vjerovala da je moguće ostati prijatelj sa bivšom ljubavi. Sad sam smiješna samoj sebi kad se sjetim da sam zaista iskreno vjerovala u to. Ne znam tačno zašto ne možeš ostati prijatelj, pogotovo ako si u toku veze bio najbolji prijatelj sa tom osobom. Zaista sam mislila, ok, ljubav prolazi, ali makar možemo ostati prijatelji...ta veza ne bi trebala pući tek tako. Naravno, nisam bila u pravu. Da bi se nastavilo prijateljstvo, previše je pomiješanih emocija, previše grubo izgovorenih riječi koje ne možeš poništiti, previše bola...i previše podsjećanja na neuspjeh, pretpostavljam.
Ali zato, možeš ostati prijatelj sa najboljim prijateljem bivše ljubavi.
Život ne bi bio tako lijep i nepredvidiv da ne nosi i ovakva iznenađenja. Tako sam recimo ostala iskreno iznenađena kad sam shvatila, da taj čovjek želi da se družimo, želi da izlazimo...bez obzira što se struktura našeg društva iz temelja promijenila.
Strahovala sam pomalo od tog nedjeljnog izlaska. Prije svega, moram reći da smo nas četiri i njih dvojica preko pet godina bili super ekipa. Ljetovanja, zimovanja, izleti, praznici, izlasci, more derneka...zajedno. Kad smo se bivša ljubav i ja razišli, sve se raspalo. To je još jedan segment koji moraš preživjeti nakon raspada dugogodišnje veze. Raspad raje.
Sad u nedjelju smo nas četiri dogovorile izlazak sa Prijateljem. Izlazak kojeg smo spontano inicirali svi pomalo nakon slučajnog susreta u gradu u subotu navečer. Mislila sam, ako samo krenemo sa evociranjem uspomena, gotovo je...a ne želim podsjećanje, taman sam došla sebi. Međutim, prevarila sam se jer je to bio jedan od onih sjajnih izlazaka. Kad odete na kafu a završite na pivi i kobasicama u pivnici...Trebalo je nadoknaditi godinu dana ne-viđanja. I što je jako interesantno, kao da smo se razišli jučer! Samo smo nastavili gdje smo stali, Rossa i ja naravno umirale od smijeha, jer Prijatelj ima vrlo specifičan smisao za humor koji kad se udruži sa Tripletovim smijehu nema kraja...Bivšu ljubav nismo ni spomenuli. Da mi je neko pričao da je i to moguće, ne bih vjerovala...Nisam čak ni osjećala onu neugodu kao da slon stoji u kafani a svi se pravimo da ga ne vidimo...Apsolutno, ne. Opušteno, normalno, prijateljski...Pa ti budi pametan...
Ako se pitate, šta predstavlja ova slika u vrhu...Puževi imaju jedno posebno značenje u mom životu (metaforički, naravno). Sve poklone i stvarčice bivše ljubavi sam u generalnom čiščenju što bacila, što sklonila.
Puža mi je izvajao Prijatelj...i nikad nije sišao sa moje police..
Post je objavljen 05.09.2007. u 22:19 sati.