onu ja koja je
živila pisala sanjala
jebala se
sa tobom
glasom bićem riječima
najmanje tijelom
smijala se u noćnoj ulici
na misao tvog postojanja
patetičnu ludu fatalističku
odvojila sam je
ja sa njom u utrobi
nisam mogla disati
ja sam je obožavala
ako je ikada postojala
zamišljam obrok
hranu vino vaniliju
ovalni stol jednonogi
sve mi na okupu
zvoni smijeh
zvona u krošnjama
srebrnih stabala
na septembarskom vjetru
i slupčani pogledi
u prazno nepostojanje
ovu moju podijeljenost
riječima više ne znam
sastaviti.
Post je objavljen 05.09.2007. u 16:11 sati.