Danas sam se ujutro probudila i bila opuštena desetak minuta, onda me Tara podsjetila za Georgea. Ne, ne smijem se nervirati. Lijepo ću mu objasniti, pokušati ne mucati i đenja.
"Argh!", šizila sam na Taru. Ona inače nije onako pretjerano romantična, ali ne znam zašto me sada uvjerava u nešto.
"Ma daaj, danas mu ouopće nećeš objašnjavati, nego ćete se dobro upoznati, zaljubiti....", govorila mi je i pratila me u Veliku dvoranu.
"Pa daj, koliko bi to moglo biti moguće? On, veliki igrač metloboja, sad mu ja "štreberica" dajem instrukcije i odmah se zaljubimo. To je previše... kao iz teen drama. Moj život nije bajka!" zaderala sam se.
Tara je zastala, zbunjeno me pogledala i rekla samo "ok, kako želiš."
Došle smo u Veliku dvoranu. Tamo sam srela May Stox. Otišla sam malo do nje.
"Ej, pa kako si?" pitam je.
"Ehm, dobro." odgovori veselo. A onda je snenim pogledom pogleda Milesa. Slatko! Ali baš je onda njen prijatelj Michael prolazio i pogledala ga je, porumenila, dok ju je pogledao i nasmijao joj se, nasmiješila mu se sramežljivim smiješkom, stavila malo kose iza uha i pogledala u pod.
"Onda, što i-ima?" zanemarivala je sve ovo prije.
Pogledala sam ju onim pogledom kojim je Morgan pogledala mene.
"Što se sad maloprije desilo?" upitala sam ju.
"Š-što? Gdje?" bila je zbunjena, al iskreno zbunjena. Nije mislila da sam primijetila.
"Pa Michael. On ti je "prijatelj" zar ne? A prijatelji ne tjeraju druge na rumenilo, nervozu... "
"Ma nee... pa on mi je najbolji prijatelj."
Sad mi je tek bilo jasno kako me Morgan skužila oko Georgea. Pa neke se stvari vide iz aviona.
***
Oh, došao je i taj trenutak. I kad sam mislila da ću ga morati čekati, ispalo je da sam ja kasnila. Čekao me u knjižnici, kako smo se dogovorili.
"Ej." tiho sam rekla.
"O bok! Kasniš", rekao je.
"Sorry. Ovoga, idemo početi?", čak je sve lagano krenulo.
"Da, da, može."
"Ovako, ovo je najbolja knjiga koju sam mogla naći. Aritmancija ti je zapravo predmet koji se značenjem brojeva, kako oni utječ na ljude. Također je tu i numerologija....."
Sve sam mu pažljivo objašnjavala, on me pitao ako nešto nije kužio. Neke stvari mu nisu otpočetka bile jasne. Sasvim razumljivo, nije Aritmancija tako laka.
A kad smo završili s Aritmancijom dalje smo lijepo razgovarali. Skroz sam bila opuštena. Kao da se sa dugogodišnjim prijateljem razgovaram.
"I, imaš dečka?" moralo je i to pitanje uslijediti. Koje mrzim!
"Ne, nemam. Nisam ni imala." rekla sam mu da se odmah riješim muke.
"Aha..."
Aha?! Samo aha? Svaki puta kad me netko pitao, ugl. neki dečko uslijedilo:"joooj, pa kako nemaš dečka? Pa zakaj? Joj, ne bih ja tako. Pa ako te nitko ne želi pitati za hodanje, pitaj ti nekog." A ovo je bilo samo "aha". Što mi je bilo vrlo drago, što je tako prizeman.
Ni u kojem trenutku nije se osjećala napetost. Razgovarali smo o svemu od najdražeg predmeta do najdražeg jela. Onda se sjetio da mora na vježbe.
"Eh, moram na vježbe za metloboj. Sutra je utakmica. Hoćeš li gledati?"
"Da, svakako!"
"Voliš metloboj?"
"Da, gledati ga. Ali sam ovako totalni anti-talent."
"E vidiš, ja sam mislo da nikad neću shvatiti Aritmanciju, pa jesam. E i hvala ti puno na tome!"
Krenuli smo prema van i došli do perivoja. Pozdravili smo se i krenuli dalje.
Tara i Michael su dolazili.
NAPOMENA: Michael koji se druži s Tarom, i Michael koji se druži s May nisu jedna te ista osoba. Michael, Tarin prijatelj je iznesen u opisima likova.
"O Ramona!" Tara je već nešto sumnjala.
"Hello!", rekla sam.
"I kako su prošle instrukcije?" vragolasto je pitala.
"Prilično dobro."
"Emm, njih dvoje su skupa?" zbunjeno je upitao Michalel Taru.
"Nee." odgovorila mu je.
"Ne, pa pokazala sam mu Aritmanciju. To je kao da ja sad vas pitam dali ste skupa."
Tara se nasmijala, a Michael samo pognuo glavu i nasmješio se.
Ako George nije bio ljubazan samo zato jer sam mu pomagala, mislim da mi ne bi smetalo da budemo prijatelji.
Ako pak nećemo, dobro. Ali bilo bi mi drago da budemo i "samo" prijatelji.
Na putu do Gyffindorske društvene prostorije Tara, Michael i ja naletjeli su na skupinu Slytherina. Nešto su šaputali i kad su vidjeli da se približavamo svi su se usplahireno razdvojili. Čula sam kako je Domique rekla: "Ako želimo izvući živu glavu, slušat ćemo ga. I ne želim od nikog da ima grižnju savjesti, jer je u pitanju naš život."
Što li mute?
Post je objavljen 04.09.2007. u 20:56 sati.