Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/aktualije

Marketing

Kako smo krenuli u školu (ili: ministarska djeca znaju najbolje!)

Jučer je počela škola. Radi o velikom danu za djecu i roditelje, a posebno je važno i napeto u obiteljima đaka prvaka. Kako i djeca naših ministara su ipak samo djeca (istina, ministarska, a vidjet ćete da su to posebna djeca!), tako i u ministarskoj ekipi imamo dvojicu ministara s đacima prvacima.

Čitam o svemu tome jučer u Jutarnjem. I ne znam jel bih se smijala ili plakala.

Prvo, jadna djeca, ne znam zašto ih uopće roditelji ministri poslikavaju za novine. Drugo, ja osobno ne bih voljela biti dijete Kirina ili Primorca. Kad se samo sjetim zezanja u školi oko toga, muka mi je.

Prvi članak je o tome kako Kirinov Domagoj kreće u školu i kako se priprema. Dva su mi detalja u tom tekstu zanimljiva. Prvi, kako Kirin otac veli kako je zabrinut za svoje dijete jer da do škole ima više od dva kilometra, da nema prijevoza pa da djeca moraju propješačiti cijeli put. Razumijem zabrinutost Kirina oca, ali bih voljela da to natukne svom kolegi ministru Pimorcu koji se sav jadan rasuo ovih dana sa (samo)pohvalama kako sva djeca imaju besplatan prijevoz u školu. Da, ministre Primorac, imaju besplatan prijevoz, ali nema organiziranog prijevoza ni autobusa! I šta će onda plaćeni prijevoz kada nitko ne vozi! (Drugi slučaj na istu temu se krije iza ovog linka, ovo dijete pješaći svaki dan 8 km!)

Druga zanimljivost je slika koje nema u net izdanju, ali postoji u tiskanom.



Sjećate li se vi obećanja ministra Primorca i premijera Sanadera kako će smanjiti težinu školske torbe? Pa srce mi je skoro puklo kada sam vidjela jadnog Domagoja s tako velikom torbom! (U toj situaciji, nažalost, nije samo Domagoj nego i svi ostali školarci!)

Pa stoga i druga sugestija ministru Kirinu - podsjetite svog kolegu ministra Primorca na to obećanje! Pa dijete pješaći s toliko torbom svaki dan 2 kilometra? Kako bi bilo ministru Primorcu da pješaći svaki dan s torbom na leđima koja je teška skoro koliko i on?

I taman kad pomisliš da ne može bolje, okrenem stranicu. A kad tamo intervju s ministrom Primorcem. Naslov intervjua je (a spada u kategoriju vjerovali ili ne!) je: Moja starija kći najbolji je kritičar naših udžbenika.

Da ne bi mislili kako su to sve izmonitrali zločesti novinari i urednici, ministar Primorac u intervjuu kaže:

Lara je bila i moja najveća kritičarka i upravo one stvari na koje me ona upozoravala sada smo promijenili u novim udžbenicima koji su u potpunosti HNOS-u. Sada sam dobio i dodatnog kritičara - Mateu.

Za one manje upućene, Lara je starija ministrova kći koja je sada krenula u drugi razred, a Matea je mlađa kći koja je upravo krenula u prvi.

E sad, nešto ne razumijem (dobro, štošta ja ne razumijem, ali...). Ako je istina što kaže ministar da su pare i pare upucane u projekt HNOS-a, ako su to radile stotine i stotine stručnjaka... kako je onda moguće da ih sve prešiša sedmogodišnje dijete? Zašto smo onda plaćali stotine i stotine tisuća kuna za sve te stručnjake kad su to, očito, mogla napraviti i ministarska djeca?

Ako mene pitate, to je vrhunski skandal.

Na kraju mogu samo poručiti ministru Primorcu da kad već sluša i svoju kćer da malo posluša i Kirinova sina.

Uh, kakva smo mi zemlja... Stvarno čovjek ne zna bi li se smijao ili plakao...


Post je objavljen 04.09.2007. u 11:36 sati.