Prije nekoliko dana posjetili smo rođake u Siklosu (Hungary). Nismo se vidjeli više od 10 godina i prihvatili su nas kao da smo braća (inače, tek smo sestrične).
Puno je interesantniji način njihova života. Jer kada usporedim naš i njhov stil života, dolazim do zaključka da za čovječanstvo još ipak ima nade i da nisu još svi ljudi baš posve poludili.
Sredina u kojoj ja živim živi na neki način čudno. Mislim da večina njih pati od "pizdarija" (to kod nas i nije baš prosta riječ) i iskrivljenih slika o životu.
Njima je važnije što će drugi o njima misliti nego kako se osjeća netko tko živi s njima u istoj zajednici.
Došli smo, dakle, kod njih oko 10 sati ujutro, a u podne smo već dobili kompletan ručak. Oni žive u prilično skučenim uvjetima (za naše poimanje), sa izuzetno malim wc-om i namještajem koji je star kao i kuća. ON SLUŽI SVRSI KOJOJ JE NAMIJENJEN! Dok kod nas i namještaj u našim stanovima mora biti "IN" , da bi smo se mi ugodno osjećali KAD NAM NETKO DOĐE (manje je važno kako se osjećamo kad smo sami!).
Nakon što smo na smjene pojeli ukusan i obilan ručak oko malog stola, moja je sestrična pripremila stvari koje su nam trebale za KOKOSHFEST i mi smo krenuli na izlet, lagano, bez panike,bez povišenih tonova i sa osmjesima na licima, mirne duše i čiste savjesti ostavivši u kuči kompletan nered koji smo napravili (pa zašto bi se s njime opterećivali sada i gubili vrijeme na pospremanje, kad će nas to ionako dočekat!)
Došli smi do dvorca, gdje je već bila postavljena pozornica za održavanje zabavnog programa. Na proplanku podno zidina dvorca već su čekali i stolovi sa klupama oko njih, uz svaki stol čekala su drva za zapalit vatru i podložak za to. Svatko je od učesnika (trebalo se ranije prijaviti radi rezervacije stola, kokoši i tombole) je dobio na licu mjesta svoju kokoš i na pucanj topa u 16.00 sati svi su upalili vatre.
Bilo ih je preko 100! A dima ko u priči! Ali ni dim, ni jako sunce, ni gužva...imam dojam da tamo nikome ništa ne smeta! Svi su cijelo vrijeme izgledali sretni i zadovoljni. Ali moram primjetiti da u životu nisam vidjela toliko debelih ljudi (sa preko 100 kg) na jednom mjestu.
I dok su se oni veselo dimili, počeo je na pozornici i zabavni program mnogih lokalnih sekcija kao npr. razni sportaši, karatisti, folklori, pa zatim dame u prekrasnim krinolinama koje su nas vratile ravno u vrijeme kad se u dvorcu živio pravi život, a kasnije je nastupila i njihova popularna grupa iz Budimpešte "Dolly Roll". Meni su se svidjeli ( doli možete pogledati mali dio njihova nastupa).
Oko 19.00 kokoši su u kotlićima bile spremne za upotrebu i svi smo se primili posla! Bilo je vrlo ukusno!
No tu nije priči kraj, jer uz zabavni program i tombolu, u 22.00 bio je prekrasan vatromet popraćen zvucima klasične glazbe (ne znam točno koji stavak) koja se prekrasno stopila sa vatrometom.
Nakon toga, lagano i bez gužve, buke, prosvjeda i sl. svatko je skupio svoje stvari (uključujući i svoje smeće, jer na travnjaku nije bilo niti opuška, a kamoli šta drugo) i krenuo svojim kućama.
Post je objavljen 01.09.2007. u 22:35 sati.