Marketing
Kako S(k)anader gasi požare?
 |
| Kanader u akciji, photo by Manga |
Strategija protupožarnog djelovanja ne smije se svesti na šačicu potplaćenih pilota, 4 Kanadera i 1 Airtractor u 855. protupožanoj eskadrili. U HTV dnevniku prije tjedan dana 13.8.2007, mogli smo pogledati prilog o pilotima te eskadrile. Predizborni hvalospjevi o njihovom svakodnevnom opterećenju od deset sati u zraku i po 80 bacanja vode. Ma svaka čast toj 5-orici kapetana i 8 kopilota, ali upravo u tome leži najveći problem njihovog opterećenja. Pet posada je daleko ispod realnih potreba te eskadrile. Po letjelici bi trebale ići tri posade, a to bi na sadašnja 4 Kanadera iznosilo 12 kapetana i 12 kopilota. To je uzrok njihovog sadašnjeg prevelikog opterećenja. Tko je kriv za takvo stanje u zrakoplovstvu? Isti oni koji su u mirovinu otjerali pilote, a sada skupljaju jeftine političke poene pred izbore i razbacuju se izjavama o kupovini još 2 Kanadera i 3 AirTractora u ukupnoj vrijednosti od 60 milijuna dolara. Pa šta oni misle da se Kanader kupuje ko auto na pijaci? Pa svi Kanaderi, koji će se proizvesti sljedeće dvije godine, već su unaprijed prodani. Ma taman da ih kupe i 20, opet nam ostaje glavno pitanje - tko će ih letjeti? Hoće li se i onda (kao sada) iz penzije dizati pilote koje se, za par mjeseci letenja u sezoni, plaća sa cca 25.000 kuna po glavi?
Osim toga, Hrvatska je još prije četiri godine "imala" tu čarobnu brojku od 6 Kanadera. Ponovimo, prvi "naši" Kanaderi su stigli početkom lipnja 1995. Nisu nažalost bili novi već polovni, oba proizvodnje 1971, ali su bili pravi. Dobili su registracije 9A-CAB (c/n 1004, ex. C-FYWQ) i 9A-CAC (c/n 1012, ex. C-FTXE). "Bravo" je dobio kôd "22", a "Charlie" kôd "33". Iduće, 1996 godine, nabavljen je konačno, uz pomoć Svjetske banke, i prvi novi Kanader tipa CL-415 (službena oznaka je CL-215 6B11), a ustvari se radi o turboelisnoj verziji CL-215. Stigao u Hrvatsku u mjesecu svibnju, pri čemu dobiva registraciju 9A-CAG (c/n 2027, ex. C-FZQZ kao test registracija). Prema planu nabavke, bilo je govora da će svake sljedeće godine biti kupljen po jedan takav avion, ali ni 1997 ni 1998 nije stigao niti jedan novi, jer iskreno budi nije ni trebalo. Ali onda je došla 1998, i katastrofalni požari tog ljeta. Od tada je obnovljen nastavak nabave Kanadera, pa su do 2003 stigla još tri Canadaira CL-415T, koji su zajedno sa 844 (9A-CAG/44), ponijeli registracije 855 (9A-CAH/55), 866 (9A-CAI/66) i 877 (ex. C-GJKZ). Jedino smrdljivo u svemu tome jest, što to nije značilo da RH ima 6 Kanadera, nego samo 4. Zato što su stariji modeli CL-215 oznaka 822 (9A-CAB/22) i 833 (9A-CAC/33) nakon generalnog remonta u ZTZ-u na trošak RH vraćeni tvrtci Canadair pod kompezaciju cijene zadnjeg 877. I to takvu kompezaciju, da je 877 u biti koštao 9 milijuna dolara skuplje. Pisalo je to i po novinama. Čak je i tadašnji SIS provodio nekakvu istragu zbog toga, da bi na kraju opet bilo - izija vuk magare...
Sljedeći problem je nepostojanje vizije i strategije razvoja nijednog segmenta u ovoj državi, uključujući sustav obrane. Stvarno mi nije jasno tko su ti vojni stručnjaci koji savjetuju aktualnu administraciju, odnosno s kakvim se to stručnjacima okružila sadašnja vlast. Jedan Kanader košta oko 23 milijuna USD, a nosi 6200 kg vode, a što je u praksi uvijek manje. Za njegovu cijenu može se kupiti skoro 6 komada AT-802F sa plovcima, a koji nose po 3200 kg vode. Znači za cijenu jednog Kanadera, imaš 6 amfibija Airtractor, koje bace troduplo više vode. Osim toga povećava se učinkovitost sustava u smislu otkazivanja. Manje letjelice su lakše za održavanje, plus skoro nikad 6 aviona neće otkazat istodobno, ali jedan hoće. Druga stvar je puno jednostavnija preobuka pilota Pilatusa PC-9 na Airtractor, budući obje mašine imaju isti motor PT-6. Leteći uz iskusnijeg pilota u dvosjedom Airtractoru, pilot Pilatusa u jednoj sezoni nauči posao. Kod Kanadera ta obuka od kopilota do kapetana traje godinama. Ovakva razmatranja odnosno sastav zračne pp-flote su samo jedan dio protupožarnog djelovanja. Bivša Juga je sa 4 "stara" Kanadera pokrivala puno veće područje s puno boljim rezultatima. Kažu vatrogasci da se svaki požar u začetku ugasi s čašom vode. To je ono di se kod nas potpuno podbacilo. Preventiva i spoznaja. Dok sustav odradi već je prekasno. A zašto? Osim što je preglomazan i neučinkovit, potpuno su zanemarena pp-izviđanja i sustav prevencije. A na kraju kad se podmetači požara i ulove, puste ih za dva dana doma. U zakonodavstvu ove državi postoji institucija društveno korisnog rada. Da se mene pita, svaki od tih podmetača požara ne bi bio slobodan, dok ne pošumi to isto područje koje je njegovim podmetanjem opožareno. Pa taman mu trebalo 10 godina. Pa ti onda opet slušaj glasove i pali majstore.
Post je objavljen 30.08.2007. u 09:14 sati.