Nakon upravo odgledane utakmice Crvena Zvezda – Glasgow Rangers dojma sam da su domaćini trebali proći dalje, ako nizašto drugo onda bar zbog inicijative koju su imali tijekom cijele utakmice. No, gosti su znali zašto su došli u Beograd. Nogomet se igra za golove, jedan su Škoti uspjeli postići na domaćem terenu te im je večerašnjih 0-0 bio itekako dobar rezultat.
Crvenu Zvezdu nisam gledao već dugo vremena. Očito je da se u tom klubu dobro radi jer nakon prodaje dva odlična igrača, dva napadača koji su se odlično snašli u inozemstvu, Pantelić u Herthi i Žigić u Racingu, klub i daje ima perspektivan i kvalitetan kadar. A ima i rezultate jer su večeras zamalo izbacili iz Lige prvaka puno ugledniji i po imenima bolji sastav iz Glasgowa. Većina prvotimaca su domaći kadar izuzev stopera i dva srednja vezna igrača. Nisam upoznat sa cjelokupnim sastavo Zvezde pa ću zato samo malo reći o prvotimcima koje sam večeras gledao.
Stoperski par se činio pomalo nesiguran, pogotovo prvo poluvrijeme kad je u napadu gostiju bio jaki, ali usto i brzi Darcheville. Gosti su postavili igru s jednim napadačem, ali i taj jedan je konstantno radio probleme ili bar iznuđivao prekršaje srpske obrane. Kapetan Basta na desnoj te Andjelković na lijevom strani su odigrali solidnu utakmicu. Možda se ipak od Baste očekivao veći doprinosu napadačkom dijelu, pogotovo zbog činjenice da su gosti igrali s jednim napadačem. Dio terena koji je možda i presudio pobjednika su dva vezna igrača, stranci Lucas i Castillo te krilni igrači. Lukas je jako dobar igrač, brz i tehnički prilično dobro potkovan ali opet nedovoljno dobar da bi napravio veću pomutnju u gostujućim redovima. Nedostajalo je Zvezdi večeras mnogo brzih dodavanja u sredini, brži protok lopte ili eventualno pokoji dribling koji bi napravio višak u škotskoj obrani. Krila su neumorno probijala po svojim stranama i slala ubačaje pred gol gostiju, pogotovo s lijeve strane. Ipak, ti su ubačaji najčešće završavali u rukava golmana ili na glavama obrambenih igrača, a znalo se često i dogoditi da prelete cijelu obranu. Ponekad je bilo i nepotrebnih soliranja Koromana. Nekoliko prilika koje su se Zvezdi otvorile iz ne previše dobrih akcija, nego više iz pogrešaka Škota uzrokovanih jakim presingom Beograđana, napadači nisu uspjeli iskoristit. Sve u svemu, pritisak su Srbi radili tijekom cijele utakmice a Škoti su najčešće nisu snalazili u takvoj igri (iako je liga u kojoj igraju upravo takva). Prepasivna igra Škota odaje dojam kako oni sigurno nisu ekipa koja je zaslužila Ligu prvaka. Posljednjih pola sata igre, nakon izlaska odličnog Darchevilla (propustio veliku priliku sredinom drugog poluvremena), a ulaska Cousina i kasnije Beasleya napadi su im se sveli uglavnom na kombinatorni izlazak dvojice ili trojice igrača do centra te zatim loš pokušaj duge lopte ili podmetanja lopte za napadača. Sustav s jednim napadačem omogućio im je mnogo više zatvaranja u defenzivi, bolje postavljanje većeg broja igrača na sredini koji su, mislim ne svojom voljom, prepustili sredinu Beograđanima ali su zato defenzivno odlično odradili sve zadatke.
Na kraju Srbima ostaje žal za propuštenom velikom prilikom. Utakmica je bila slična onoj koju očekujemo sutra kada će ono što nije uspjelo Zvezdi pokušati zagrebački Dinamo. Samo, nadamo se da Dinamo neće ostati ostati tamo gdje je ostala danas Zvezda, na pragu Lige prvaka.
Post je objavljen 28.08.2007. u 22:44 sati.