I osobito da sutrašnji dan ne zna gdje sam
Šuma, šuma bezbroj crnih bobica krije
Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu
Gdje jeka, junska jeka dolazi da pije.
I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu,
Vremena, vremena su se posve ispunila
K'o sitno stablo što pati od prvog soka
U haljini bez nabora bjelina je tvoja mila.
I da se trnovo grmlje zatvori za nama,
Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim.
Veliki, bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena.
A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati.
I nemoj reći vodama šumskim tko sam,
Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava,
Oči tvoje imaju sretnu boju mladih kiša,
Mladih kiša na jezeru koje spava.
I ništa ne pričaj vjetru sa staroga groblja,
Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim.
Kosa tvoja miriše na ljeto, mjesec i zemlju.
Živjeti, živjeti treba, drugo ništa ne vrijedi.
Post je objavljen 28.08.2007. u 13:47 sati.