Razlika potencijala izmedu oblaka i tla u pravilu je visa od 100.106 V (=100MV), a vrsna snaga doseze do 105 ampera
(= 100kA). Glavno elektrostatsko praznjenje oblaka traje samo desetak mikrosekundi (10 µs) pri cemu se oko munje stvara vrlo snazno elektromagnetno polje s jakim indukcijskim djelovanjem u sirem prostoru. U samom kanalu temperatura je oko 20.000 K (Kelvina). Prosjecno, energiju jedne munje mozemo usporediti sa 40 kWh. Za odvodenje takve energije u djelicu sekunde nuzna je vrhunska instalacija...
Spherics (sferici)
Svaku sekundu na Zemlji udari 100 gromova. Svaka takav grom odašilje radio val koji u VLF radio uređaju proizvede klik ili niz klikova ili pucketanje koje se naziva Atmospherics tj. skraćeno Spherics, odnosno po naški - sferik. Udaljena munja proizvesti će samo jedan klik, dok one bliže na par stotina km ostave čitav niz takvih klikova, tj čuje se pucketanje. Ovo je primjerice snimka groma koji je udario na udaljenosti cca 50 km [grom.mp3] - bio je dovoljno blizu da bude viđen kako obasjava dio noćnog neba u daljini, a opet dovoljno daleko da ne izvrši preopterečenje VLF uređaja. Zvuči kao da je netko naglo zgužvao plastičnu vrečicu :-). Munja naime stvara elektromagnetski impuls tj. golemu iskru koja generira gotovo sve radijske frekvencije u istom trenutku. Zato se i čuje kao zvuk pucketanja jer ne sadrži neki konkretan ton, odnosno pucketanje je zbroj svih frekvencija (tonova) zajedno. Iz ovoga je odmah jasno da se VLF prijemnik može koristiti i kao uređaj za praćenje količine oluja i gromova u okolini od nekoliko stotina kilometara. Sferik može biti zanimljiv u početku, ali kasnije kada idemo hvatati whistlere, sferici nam zapravo smetaju, zato se u pravilu snima kada je aktivnost sferika niska.
Trebalo je zaviriti u unutrašnjost milijuna oblaka kako bi se shvatilo zašto iznad kopna ima puno više grmljavine nego iznad oceana. Munje i gromovi, naime, imaju veze s količinom leda u naoblaci.Atmosferski znanstvenici vjeruju da je sijevanje rezultat pražnjenja između kristala leda u oblacima.
Kad su nedavno provedene studije pokazale da grmljavinske oluje iznad kopna stvaraju oko 10 puta više munja nego one iznad oceana, neki su se počeli pitati nije li, ovisno o mjestu nastanka oluje, mehanizam zapravo različit.
Kako bi provjerili tu spekulaciju, ekipa Walta Petersena sa Sveučilišta Alabama analizirala je podatke s NASA-inog satelita TRMM, koji prati i sijevanje munja i količine kristala leda u oblacima.
Otkrili su da oblaci koji sadrže istu količinu čestica leda stvaraju istu količinu munja, bez obzira gdje se nalazili.