Već imam sedamnaest godina i za tjedan dana krećem u treći razred medicinske.kad malo bolje razmislim ja sebe uopće ne mogu zamisliti kao medicinsku sestru za nekih deset godina,zapravo ja sebe uopće ne mogu zamisliti za toliko godina.ne znam da li je to ono što želim raditi,a onda opet ne znam što bih uopće željela raditi,to jest-tko bih željela postati.
Kad sam bila mala,imala sam razne snove kao svi moji vršnjaci,a sad to ne mogu ni zamisliti.Zašto je toliko teško odrastati?!svi misle da je lako,jedina briga ti je škola,no nije tako.mene muče puno veći problemi od škole,barem ja tko mislim.trenutačno su mi važniji prijatelji,a tek onda dolazi škola.to ne znači da me nije briga za nju.svakim danom sam sve starija i mislim da bi bilo vrijeme da počnem razmišljati o stvarima što ću dalje i kako ću.uopće nemam nekog cilja ili neke želje.sada me zanima to što radim i učim u školi,al dal će mi to biti zanimljivo kad završim školu?!
Smatram da kad krećemo u srednju školu smo još prebalavi i da imamo premalo iskustava da bismo mogli odlučiti što je dobro za nas i što će biti dobro za nas kad odrastemo.ali to ne možemo promijeniti.
Pitam se tko sam ja uopće?!da li sam još uvijek u neku ruku dijete ili već dovoljno odrasla.već u drugom mjesecu ću navršiti 18 godina i bit ću punoljetna.ako to gledamo ja sam već odrasla osoba,koja ima pravo glasa i može što želi (može kupovati cigarete i alkoholJ).ali ja to ne želi,ne želim odrasti.želim da i dalje biti to što sam sad-netko bez cilja,netko tko živi iz dana u dan.hoću reći,želim biti dijete.
Godine toliko brzo prolaze,ne stigneš se ni okrenuti,a već je nešto gotovo,nešto završilo i kao da se nalaziš u nekom novom vremenu.još nedavno sam još završavala osnovnu,a za dvije godine ću završavati srednju i tko ću onda biti?!
Post je objavljen 26.08.2007. u 15:51 sati.