MIROSLAV BULEŠIĆ – UZOR SVEĆENIK
U jeku rasprava o vjeri i ateizmu – posebno uz niz priloga u JL-u o knjizi ILUZIJA O BOGU – korisno je fenomen osvijetliti mislima iz propovijedi kardinala Josipa Bozanića na misi u istarskom Lanišću, gdje je (na blagdan apostola Bartola, 24. kolovoza) održano hodočašće u povodu 60. obljetnice komunističke likvidacije mladoga svećenika Miroslava Bulešića (24. kolovoza 1947.).
Budući da je u prvome misnom čitanju bilo izvješće o mučeničkoj smrti Sv. Stjepana, kardinal je podsjetio da je uz toga vatrenog mladića, koji se kao đakon u Prvoj Crkvi zauzimao za siromašne, vezano neustrašivo naviještanje novoga puta riječju i djelom. Naime, tako su tada nazivali PUT raspetoga i uskrsnuloga Nazarećanina.
No, hodočasnici u Lanišću okupili su se također kako bi slavili taj novi put, jer kršćanstvo je uvijek neugasiv i neiscrpiv novi put, bez obzira na naše ljudske ograničenosti i na našu grješnost. To je pokazatelj da se kršćanstvo kao novost može širiti samo zahvaljujući hrabrom svjedočenju koje u temelju ponajprije ima svjedočanstvo apostola kojima je pripadao i Sv. Bartol, istaknuo je mons. Bozanić.
Potom je naglasio kako je čudesna snaga MUČENIŠTVA za novi put koji nikada neće zastarjeti. Isusova žrtva iz ljubavi sposobna je spojiti i usmjeriti na isti put tolike životne suprotnosti. Mučenici, sveci – bez obzira u kojem vremenu živjeli – opasnost su za laž i samo po njima Crkva ostaje živom, slobodnom i djelotvornom. Isus svakom svojem učeniku i danas ponavlja: ako ste dobri, pošteni; ako ste spremni dati svoj život, ili ste ga izložili za druge; ništa vam ne jamči da vas neće predavati sudovima, bičevima, uvrjedama, smrti...
Koliko li je samo kamenja bačeno na vjernike od tada do danas? Koliko li je poštenih završilo u sužanjstvu, progonstvima i nasilnoj smrti? – upitao je kardinal. Ali i danas se, na početku 21. stoljeća, događa isto, diljem svijeta, a ne samo npr. u Kini gdje je upravo uhićen katolički biskup tzv. podzemne Crkve (vjeran papi), nakon što je već više od deset godina odležao u zatvoru samo zato što je sljedbenik novoga puta.
Sveti Luka u Djelima apostolskim, u opisu Stjepanova mučeništva, pokazuje nam svu dramatičnost koja se događala u Jeruzalemu, podsjetio je kardinal u propovijedi, ali takva se dramatičnost događa svaki put kad se na snagu istine progovori snagom nasilja. Nisu mogli podnijeti mudrost koja ne pripada ljudima, koja dolazi od Boga i nisu htjeli biti oslobođeni istinom. Tako su Sv. Stjepan, a potom i apostoli, među prvima krvlju posvjedočili novi put kršćanske nade, put što ga je Krist započeo svojom smrću i uskrsnućem. Potom je kardinal Bozanić rekao:
"Divimo se prvim mučenicima - i Sv. Bartolu i Sv. Stjepanu. I dobro je što je to tako. Vremena prije naših izgledaju nam teška, ali sjetimo se da je i minulo 20. stoljeće imalo brojne mučenike, osobito zbog fašizma, nacizma i komunizma. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. zapisao je:
"Ljudi svih društvenih slojeva trpjeli su zbog svoje vjere plativši krvlju svoje prianjanje uz Krista i uz Crkvu ili su proveli beskonačne godine u zatvoru ili su bili svega lišeni, jer nisu htjeli popustiti ideologiji koja se pretvorila u vladavinu okrutne diktature. S psihološkog stajališta mučeništvo je najrječitiji dokaz istinitosti vjere, koja čak nasilnoj smrti može dati ljudsko lice i očituje svoju ljepotu u najokrutnijim progonstvima" (Incarnationis mysterium, 13). Naše vrijeme, u odnosu na ono ranije, uz sve spoznaje i dosege, pokazuje se veoma okrutnim. No, nisu vremena zla, zao je čovjek koji bira zlo.
Danas se pred nama kršćanima, barem u ovom dijelu svijeta, više ne pojavljuju organizirane skupine željne krvi. Progonitelji su postali "profinjeni". S Crkvom se želi uspostaviti takozvanu političku i građansku korektnost, pa se nastoji: da se kršćani ne bi previše miješali u svakidašnji život, da bi bili što tiši, da bi bili na distanci. Na razne se načine pokušava diskreditirati i ušutkati Crkvu.
Naime, u takozvanom civilnom društvu različite organizacije i udruge trebaju biti respektirane, ali na kršćane i Crkvu ne primjenjuju se ista prava. 'Politička korektnost' često nije ništa drugo doli laž i pokušaj kupovanja istine. A mi, svaki od nas kršćana, a ne samo predstavnici Crkve, pozvani smo na istinu bez uzmicanja, jer znamo da nije posrijedi naša snaga, nego ona koja dolazi od Boga i njegova Duha."
A to nije nikakva iluzija!
Post je objavljen 26.08.2007. u 00:05 sati.