Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/srecica

Marketing

I'm back..

Eto mene, nakon dugo dugo..

Nije mi falio blog, ne mogu reci..za razliku od ljudi koje sam ovdje upoznala..e ono su mi falili jako...

Em sto nisam tu vise pisala..em su mi, iz ne znam kojih razloga mail zatvorili..i tako..

Dugo nisam pisala i iz razloga sto su neki pojedinici posjecivali precesto ove stranice, a nisam htjela da ti isti imaju bilo kakve veze sa mnom i da znaju sto se u mom zivotu dogadja..

A puno toga se definitvno izdogadjalo..Bilo je tu i lijeph i ruznih stvari..ali ove lijepe su ipak potisnule sve ruzno sto se dogodilo..

Sigurno se pitate kako sam ja..ja sam vam odlicno..ne smijem se zaliti..malo sam se udebljala sada preko ljeta, ali brzo cu ja to skinuti..znam sebe..sport freek..

Ukupno sam na moru ove godine provela skoro mjesec dana..s malim pauzama, ali kad se sve zbroji i oduzme, mjesec dana me nije bilo u Zagrebu..prvi put nakon puno, puno godina..i mogu Vam reci da mi nije previse falio..konacno sam promijenila i okolinu i ljude oko sebe..

No, sada se polagano vracam u stvarnost i u normalu..vracam se svakodnevnici..

Neki dan sam se cula sa svojom malom quicksilvericom..joj sreco mala da samo znas kako mi je bilo drago sto te cujem..puno je proslo otkad sam te zadnji put vidjela..puno previse..a i tamo gdje sam te susretala svakodnevno, vise te ne mogu vidjeti i nasmijati se tvojim glupostima..jedva cekam da mi dodjes u Zagreb..pa da iznenadimo sve one koji nas dvije mozda i ne bi htjeli vidjeti zajedno..

Hvala ti i sto si brinula za mene i sto brines..puno to znaci, samo da znas..ali ne mogu bas toliko pogresaka u zivotu napraviti..naucila sam i ja ponesto..jedan je zivot, prekratak je da bih se zivcirala ili sto ti ga ja znam...

Eto ga..

Nazalost, uskoro ce biti i 7 mjeseci otkako je najljepsi andjeo odletio visoko, visoko i ostavio nas da zivimo iz dana u dan, sa vjerom da cemo se jednoga dana opet sresti..i fali, fali jako..ali zivi dok god je u nasim mislima i srcima..

Nemam snage otici sama na grob..nadam se da mi ne zamjera..nisam imala snage otici ni da mu rodjendan cestitam..ali otici cu..moram to napraviti..staviti jednu ruzu na njegov grob..to je najmanje sto mogu napraviti..

Eto ga..malo sam se raspisala..morat cu poceti cesce pisati, vec sam zakrzljala..

I da, P.S. Molim lijepo sve ove koji zele da im posjetim blog i koji mi ostavljaju bespotrebne komentare..da se suzdrze i da me zaobidju...naporni ste pobogu

Post je objavljen 23.08.2007. u 10:34 sati.