Marketing
Bonjour!
Priča osma:ah ti umjetnici ili kako je Tibica bila....
Nakon Elizejskih Poljana i predivnih vrtova Tuileries pozdravila sam se s frendicom koja se morala vratiti u stan i uputila sam se u umjetničku četvrt Montmartre.
Prvo sam sjela u kafić na uglu (koji opis;)))) pojela svoj toast sa zelenom salatom prelivenom nekim čudnim ali finim umakom i popila Colu (cijena ručka-prava sitnica! Samo 11,80 jureka!).
Uzela sam svoju knjigicu TOP 10 Paris i razmišljala što i kamo dalje.
Tražila sam gdje je ta famozna ulica gdje slikari slikaju a ljudi se vrzmaju okolo i sve to gledaju.
No prije toga trebalo je ipak posjetiti još jednu TOP destinaciju- Sacré-Coeur.
Bazilika je izgrađena kao uspomena na 58 tisuća francuskih vojnika koji su poginuli tijekom Francusko-Pruskog rata.
Trebalo je 46 godina i 40 milijuna franaka da bi bila iuzgrađena ali mislim da se je i više nego isplatilo.Ne zbog dobiti od turizma ili namjene već zbog njene lijepote.
OK, unutrašnjost nije niti približna recimo Notre Dame-i ali ako ništ drugo unutrašnjost je nekako „toplija“, umjesto straha ili jeze osjećate se ipak nekako ugodnije.
Pred samom bazilikom ljudi sjede na travi i razgovaraju.Gotovo svaki centimetar trave je zauzet. Zanimljivo.
Inače, dobro je znati da ispred crkve mladi (večinom crnci) vam prilaze i u ruku guraju konce da im pridržite dok pletu narukvicu. Naravno da vama tu istu narukvicu pokušaju uvaljati po popularnoj cijeni od "samo" 10 jureka!
Mene je frendica upozorila na to i ja sam ih uspijela "izbjeć" bez problema ;)
Kad se popnete na vrh, pred ulaz u baziliku pogledate oko sebe i vidite predivan pogled na Pariz.
Ulaz u baziliku se ne naplaćuje ali je naravno zabranjeno njeno slikanje i traži se potpuna tišina-gotovo pa nemoguće!
U bazilici se nalazi Isusov mozaik, kip Isusa koji daje blagoslv i brončana vrata koja prikazuju posljednju večeru.
Ulazak u kriptu se ne naplaćuje i zanimjljiv je za pogledat. Ako sam dobro shvatila unutar kripta ima par grobova između koji je jedan sa srcem neke vrlo važne osobe vezane za baziliku. Nemam pojma i nisam htjela se previše zadržavat i istraživat istinitost te informacije.
Ulazak na toranj se naplačuje 5 jureka ali je red tako veliki da mi se nije dalo čekati.
Rađe sam krenula prema umjetničkoj ulici.
A tamo....hrpetina ljudi, hrpetina slika, šarenilo i galama i osmjeh na mom licu!
Pao je šoping!
2 slikice-jedna za Glavnu jedna za Zmajicu.
Misija izvršena!
Slike Pariza možete naći od 12 pa do 400 eura.
Zavisi šta kupujete,koje veličine i gdje.
Ako kupujete na samom trgu onda ćete platiti najvišu cijenu. Ako kupujete u ateljeima u ulici ispred onda ćete dobiti jeftinije plus još se možete cijenkati.No tamo iako slike jesu originali možete naći dvije gotovo identične slike.
Ako kupujete na trgu plaćate slikara a ne njegovu sliku-sve je to biznis, sve je to biznis....
Krenula sam dalje....nasred ceste sam zastala,,vrtila mapu po rukama i okretala se oko svoje osi.
Čujem nekog tipa kako mi se obraća na čudnom engleskom-you lookig for sweets?
No,i'm looking for Moulin Rouge!
Simpatičan konobar mi daje upute za Rue Lepic koja me vodi točno do „zloglasnog“ Moulin Rouge-a!
Još od 1889 godine Moulin Rouge je dom can-cana.Predstave se održavaju svaki dan, 3 puta tijekom večeri gdje možete uživat ne samo u plesu već i u večeri po vrlo „popularnim“ cijenama.
Sama predstava je gotovo 100 eura a ako uz to dodate večeru ne gine vam olakšavanje novčanika za kojih 160-180 eura.
Čula sam da je show lijep ali da se ne isplati davat tolka lova za večeru.
Moulan Rouge je postao jako poznat nakon što je plesačice ovjekovječio na svojim skicama Henrie de Toulouse-Lautrec.
Njegova slika Can-Can plesačice Jane Avril danas krasi muzej d'Orsay.
Pred Moulin Rouge sam stigla oko 18.15.
Prošetala ispred ulaza, pogledala plakate i pročitala objašnjenja uz slike.
Navodno je jednu od predstava posjetila i engleska Kraljica ali i puno poznatih osoba iz svijeta show biz-a.
Oko pol 7 počeli su se okupjlat ljudi koji imaju ulaznicu za prvu predstavu te večeri.
Dva dečka u crnom stoje i čuvaju ulaz.
Nitko ne smije unutra prije 7.
Mene uuuuuuuuuužasno interesira unutrašnjost ali znam da bez karte se mogu samo slikati.
Stanem ispred jednog dečka u crnom i umiljatim glasićem pitam da li mu mogu postaviti jedno jako glupo pitanje.
On odvaja pogled sa reda bogatih vlasnika karata i ja trepčući ga pitam da li ima negdje u blizini bilo kakav shop gdje bi mogla kupiti neki suvenit iz MR-a?
One me pogleda i kaže da ima-unutra!
Pitam ga ja da li se može unutra?
On kaže da ne radi do 7. Ja ga pitam dal i mogu onda i nabacim najljepši smajl koji sam uspjela izvuč an umornu facu.
On kaže da će vidjeti.
U 7 i 2 minute ja stojim ispred neke gorile i pokušavam uhvatiti pogled dječaka u crnom da ga zažicam da me pusti. Gorila me pozdravlja, pozdravljam i ja njega.
Ljudi moji Majk Tajson je nuila prema ovoj gorili!!!!!!!!!!!! Da tipa sretnem u mraku mislim da bi se jelte šta u gaćice!
Tip me pita što hoću ja mu kažem da bi u gift shop. On kaže da nemogu, da o mogu samo oni s karzom.
Ja mu kažem da je onaj dječak u crnom rekao da će me pustiti.Poziva se dječak u crnom. Doklazi, odmjerava me i kaže idemo.
Ja trčkaram za njim. Ostavlja me pred vartima gdje mora čekat par minuta. Onda me šalje u unutrašnjost MR-a.
Na drugom ulazu me zaustavlaj novi tip i vrača me natrag jer nemam karte. Ja se pozivam na dječaka u crnom-propusnica osigurana. Nakon 2 koraka me neki drugi tip zaustavlja, prvi mu pokaziva na dječaka u crnom i ja napokon ulazim u sam hodnik MR-a i u suvenirnicu.
Mozak brzinski radi i razmišljam kak da zažicam da lurknem samo malo prema pozornici da vidim kak stvarno sve to izgleda ali mislim si da ne treba previše iskušavat sreću i odustajem i ulazim u suvenirnicu.Nisam ništ šopingirala-ništ nije bilo dovoljno zanimljivo osim jedne majice ali odustala sam jako brzo.
Nemam pojma da li sam ja bila te sreće da me puste unutra jer nikog ne puštaju bez karte ili je samo bilo nemoguće ući u vrijeme prije predstave....nemam pojma i nije nit važno...glavno da sam ja i to vidjela-jedna uspomena više;)
Sretna odlazim van i sjedam na metro prema stanu....još jedan dan je uspješno završio...
Razmišljam kamo idem drugi dan...smiješak je na licu...uskoro ćete saznati gdje sam otišla....
Post je objavljen 23.08.2007. u 10:23 sati.