Ispriča danas meni jedna gospođa trač o mojoj Sele, ali mi nakraju kaže :"znaš ne bi ja htjela da to dođe do nje." Naravno, ja joj sigurno neću reći da netko sere o njoj, nikako. Odmah sam ju nazvala, ispričala joj priču koja je upravo potekla, a veze s vezom nema. Prvo da se i ne radi o mojoj sestri nebi vjerovala u to, jer poteklo je od osobe koja je poznata po bujnoj mašti koju koristi u svrhe izmišljanja tračeva. Drugo, radnju koja se spominje u traču, Sele nikad nebi napravila. Treće, ta je gospođa upravo meni to rekla jer je podsvjesno htjela da to dođe do Sele, da ova reagira i to zaustavi. U ovom primjeru reakcija otračane strane je imala efekt zaustavljanja širenja, ali ima slučajeva kad se dogodi suprotno. Što se netko više brani, razmjeri postaju gori.
Mrzim kad netko izmišlja priče o drugima u svrhu osobne promocije, kao što je to gore navedena planirala. Mrzim kad netko nešto načuje pa onda doda nešto svoje i tako unedogled. Mrzim kad netko više vjeruje traču jer je zanimljiviji od istine ili netko nekom nije simpatičan pa mu se izmišljotina čini prikladnija uz karakter olajanog.
Žao mi je poznate i nepoznate ljude koji su bili, jesu ili će postati žrtve trača. Žao mi ih je jer vjerujem da to šteti privatnom, poslovnom, bilo kakvom životu. Psihički ubija.
Ima onih koji daju povoda za priču, ali mislim da to nedaje nikom za pravo da na stvarnu situaciju nadoda još sto nebuloza.
Davno sam gledala neki film, ne siječam se niti naslova, niti glumaca. Radilo se o skupini studenata koji su iz fore pustili trač u opticaj i prtili njegov razvitak, nakraju je bome bilo frkovito. Mislim da je bilo i mrtvih, nisam sigurna. Vjerujem da je i u stvarnom životu bilo smrti zbog trača, možda ne izravno, ali indirektno sigurno.
Ja nikad, ali nikad nisam izmislila trač ili neku svoju verziju nekog već postojećeg, niti ih prenosim.
Nevolim biti u društvu, ako se pere neka osoba koja nije prisutna, ili odem ili mijenjam temu.
Tračem ne smatram ako pričam što je netko meni osobno napravio, to je iskustvo, a ne izmišljena priča. Isto tako mislim da nije tračanje, ako netko iznosi svoje mišljenje o nekom događaju.
Sama sam bila tema nekoliko pričica, neke su me dobro nasmijale, neke naljutile, ali srećom nikad nije bilo toliko strašno da bi me na bilo koji način ugrožavale. Zadnje čemu sam se dobro nasmijala bilo je kad me jedna susjeda uvjeravala da sam rodila kćer, a ne sina, jer ona je to čula od svoje kolegice, a ona nikad ne laže.
Jeste se vi kada našli u vrtlogu tračkanja i ako jeste podjelite samnom priču. Obećajem, neću nikom reći!
Post je objavljen 20.08.2007. u 22:33 sati.