ujutro se budim svjesna da je to dan kao i svaki drugi...samo je pitanje da li ce to biti dan bez hrane,dan s umjerenim povracanjem ili dan s pretjeranim povracanjem
nabacujem svoj lazni smijesak,usavrsujem svoje glumacko umijece i krecem u nove pohode
glumim nesto sta nisam,glumim curu zadovoljnu svojim zivotom...i dobro mi ide...
svi misle da je moj zivot savrsen
svi misle da sam ja sretna
svi misle da u mom zivotu nije prisutan niti jedan problem
"ti si tako lijepa,zgodna,talentirana,pametna,dobra,svi te obozavaju"...
zasto ja to ne vidim?
ja vidim samo jednu nesretnu 19-godisnjakinju nezadovoljnu svojim izgledom i zivotom koja tezi ka savrsenstvu
Post je objavljen 20.08.2007. u 19:53 sati.