Želim ti ispričati priču o jednom posebnom biću. Ljudi su joj nadjenuli ime, ljudsko ime, ali ono nije bitno. Neke stvari jednostavno ne možeš uokviriti u ime, pogotovo ne ljudsko.
Zato ću je u ovoj priči zvati "Ona", jer je to najbliže pravoj istini.
Ona je biće iz bajke, prijateljica bezbrižnih i razigranih vilenjaka i kompa duha iz boce. Ako zatvoriš oči, vidjet ćeš krila barskog konjica koja joj nježno ljube leđa. Ako pogledaš njezine oči, vidjet ćeš Oz, sav njezin svijet u duginim bojama, rasut u leopardovim pjegama. Ona je, kao što sam rekao, biće iz bajke, drugačija od svega svjetovnog, ljepša od svake zemaljske žene i hrabrija od bilo kojeg muškarca koji je ikad kročio Zemljom. Kao i neka druga bića iz bajke, ima svoje mušice, ili, bolje bi bilo reći krijesnice, koje je i čine tako bajkovitom.
Spava u debelom oblaku do Urgorovih nogu i sanja ljepše svjetove. Ako ti se ikad posreći, kao meni, da je vidiš kako spava, vidjet ćeš njezina sazviježđa - najljepši prizor s ove i one strane svemira. Ako ti se posreći da vidiš taj prizor, ne budi je. Ne budi je, jer ona sanja mene kako pišem ovu priču...
Post je objavljen 17.08.2007. u 10:26 sati.