Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jazzie

Marketing

Svaštara

Postoji puno dobrih dana u godini - rođendan, prvi dan dugog vikenda, raznorazne godišnjice... Ipak, samo je jedan dan u godini koji moju produktivnost na poslu spušta na apsolutnu nulu, a lagani osmijeh mi treperi na licu. To je dan kada izlazi novi Ikein katalog! (Moje ime je Jazzie i ja sam ikeaholik!)

Kad bih mogla birati najbolji citat svih vremena, legendarni George Constanza bi bio pri vrhu:

The most unfair thing about life is the way it ends. I mean, life is tough. It takes up a lot of your time. What do you get at the end of it? A death. What`s that, a bonus?
I think the life cycle is all backwards.
You should die first, get it out of the way. Then you live in an old age home. You get kicked out when you`re too young, you get a gold watch, you go to work. You work forty years until you`re young enough to enjoy retirement. You drink alcohol, you party, and you get ready for High School. You go to grade school, you become a kid, you play, you have no responsibilities, you become a little baby, you go back into the womb, you spend your last 9 months floating...then you finish off as an orgasm! Amen.
Moje tijelo je jedno prosječno tijelo 25-ogodišnjakinje - malo sala, malo više celulita, nekoliko prvih bora, guza omlohavila od puno sjedenja i nebavljenja sportom... Ipak, vjerojatno jedina stvar koja na meni stvarno valja su moje sise. Imam stvarno dobre, okrugle, relativno ne-viseće cice. Stvar postaje očajno naporna kad krenem u kupovinu grudnjaka - veličina 75D se u principu nigdje ne može naći. Pitam se samo gdje one žgoljave curice sa nemalim silikonima uspijevaju pronaći grudnjak?

Nakon manje od godinu dana od službenog završetka mog školovanja i u međuvremenu odlušanog nemalog broja seminara i treninga, mogu samo reći da će me trenutno stanje uništiti. Sram me priznati, ali istinski mi fale predavanja i ispiti. Malo sam večeras pročačkala po netu o mogućnostima postdiplomskih i vidjela popis svojih donedavnih kolega koji su već krenuli s doktoratom. Shvatila sam da neki vrijedni ljudi, ali i dio totalnih zbunjola kojima ne bih dala ni da mi čuvaju stalak s novinama, već polažu prve ispite. I odlučila za koji mjesec upisati doktorat.

Na poslovnom planu mi cvjetaju ruže i nikad nisam bila toliko sretna. Čini mi se da je toliko toga ispred mene, a opet se bojim razmišljati pozitivno da se na kraju ne bih razočarala. Pesimist sam, znam.

Moj današnji tok misli, ovdje negdje završava.

Post je objavljen 16.08.2007. u 23:59 sati.