Ona je mislila kako je zavrijedila zbog ženskog poštenja anđeoska krila, međutim došla je gazdarica, stala je nasred dvorišta, nalaktila se i promatra kokoši. -Ne mogu u babinje s bolesnom kokoškom. E, baš si ti bijelka fina rumena, a i nosiš jaja, a krijesta ti je crvena ko ruža. Ne mogu babinjači odnijeti šugavu ili lijenu koku. Izjavi strašnu stvar gazdarica, pojuri za kokom, uhvati je za noge i sveže. -Odnijet ću im živu, pa nek rade s njom što hoće.
Potomak je završio u obliku pohanaca u limenoj kutiji, između ostale prtljage koju su gazdaričini unuci nosili sa sobom na more.
I tako, na kraju umjesto "KRAJ"
" DOBAR TEK"
Eh, što ti je život.
Post je objavljen 16.08.2007. u 19:40 sati.