Marketing
Slavenski panteon - Perun
Najčešće se kao vrhovni bog u starih Slavena pominje Perun. Najpoznatiji Perunovi atributi su gromovi i munje, koje on, kao gospodar neba, baca na zemlju. Osim toga, njemu kao bogu rata
posvećena su sva oružja, maljevi, sjekire, mačevi, strijele. Njegova svete životinje su
konj,orao i vol, koji mu se žrtvovao na odredjene dane, u odredjenim svečanostima.
Posvećen mu je hrast, kao Perunova personifikacija na zemlji, pa su se upravo u
hrastovim šumama nalazila njegova svetišta.
Perunov kult jedan je od najstarijih i u narodu najrasprostranjenijih poganskih
slavenskih kultova. O poštovanju Peruna govori vec bizantski povjesničar Prokopije,
u 6. stoljeću. Iako mu ne pominje ime, Prokopije naglašava kako je to jedini bog
kojem se svi Slaveni klanjaju, pa je logično iz toga zaključiti da se radi o Perunu.
Perunovo ime spominje se i u ¬Povijest vremenih lit. U mnogim sporazumima i
zmedju Slavena i Bizantskog carstva polažu se zakletve na njegovo ime i ime
boga Velesa (Volosa), jer on je bog koji kažnjava one koji koji krše zadatu
riječ svojim munjama.
Osim tih spomena, pominje ga Saxo Grammaticus i jedno djelo takodjer iz
12. stoljeca, Chronica Slavorum.
Po ¬Povijest vremenih lit, kijevski knez Vladimir podigao je Perunu idol nedaleko grada. Taj idol predstavljao ga je sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima, koji je, cini se bio glavni i najrasireniji nacin prikazivanja Peruna. Nekoliko godina nakon podizanja, Vladimir je primio kršćanstvo i naredio da se Perunov idol veže za konjske repove i vuče po zemlji, a zatim baci u Dnjepar. Izvor navodi kako su stanovnici plakali na taj bezbožni knežev čin i izbila je oružana pobuna u gradu protiv kršćana, kneza i njegovih pomagača. Vladimir je naredio da se statua uništi prije nego što se baci u rijeku, kako ne bi isplivala, ali se ona ipak očuvala, nasukavši se na pjeskovitoj obali, koja je po Perunu dobila kasnije ime.
Kult Peruna najvjerojatnije je balto-slavenskog podrijetla, jer se Perkunas spominje u baltičkoj mitologiji. Gledajući još dublje u prošlost, nalazi se veza između indijskog boga munje Parjanye, sto pokazuje njegov indoeuropski karakter. Perun je poznat pod različitim imenima – Parom, Piorun – no svako od njih ima zajednički korijen u riječi koja je kod svih Slavena označavala grom. Perunova svetišta nalazila su se na planinama i, kao što je već rečeno, hrastovim šumama. Ta svetišta posjećivana su tijekom ranog proljeća i tijekom ljeta, kada su vršeni rituali i žrtvovanja. Blizu Novgoroda otkriveno je Perunovo svetište okruženo sa devet kamenova, jer se vjerovalo da Perun ima devet sinova koji su u njegovoj pratnji. Vjerojatno otuda potjece motiv devet sinova u mnogim slavenskim narodnim pricama i pjesmama.
U njegovim svetištim neprekidno je gorjela vatra, koja se, pod prijetnjom smrću, nije smjela ugasiti. Ratnici su pred njegove idole postavljali oružje radi posvete i blagoslova.
Uspomena na Peruna sačuvana je i poslije pokrstavanja. Osim što je mnoge atribute Peruna preuzeo kršćanski svetac Ilija, ostali su nam mnogi toponimski pojmovi povezani s njim. Tako recimo, postoje naselja pod imenom Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Peručice, Perudina i Perutovac. Kod Južnih Slavena, postoji vjerovanje da cvijet perunika (bogiša) raste samo na mjestima koje je udario grom.
Perun, kao bog ljeta, koji obitava na nebu, Svargi, i simbolizira red, bio je u velikoj suprotnosti sa bogom Velesom, koji je živio u korijenu Drveta, i predstavljao kaos.
Slijedi – Dualizam Peruna i Velesa
Post je objavljen 15.08.2007. u 17:17 sati.