Svijet ljudi
Jurišajući kroz vrtlog života često hirom samovolje rušimo proračunljivost zbivanja i zaboravljamo gdje su granice ljudske odgovornosti. Zaboravljamo da je čovjek ipak nešto više od tijela koje propada, ono što je bitno, to je njegovo djelo, ono što ostavlja za sobom, ono što daje drugima. Ljudi uglavnom samo prođu kroz naš život, zaboravljaju nas i ostavljaju tragove koji vode u slijepe ulice...
U ovom svijetu ljudskih zakona, zaborava i podvala platonskoj ljubavi - barem malo ljudskog nereda... Spokojno se suprostaviti nužnostima i ležerno podmetnuti nogu kauzalnosti zanemarujući nevažne pojedinosti okoline jer ljubav je upravo ono što nije logično, a živjeti znači biti zahvalan za svijetlo i ljubav, za toplinu i nježnost, jednostavno darovanu ljudima i stvarima...
Druga strana ljubavi
Taj glas što prepričava snove s druge strane još uvijek drhturi u svijetlom zraku prolazeći kroz moje misli iznova i iznova. Zbog smijeha punog ljubavi i sa svakom novom suzom u tebe sam dragi zaljubljena na svaki drugi način. U nekim stvarima pravi dječak - tako impulzivan - tako jednostavan
Kad je tiho, čujemo rijeku kako teče i zvuk jablana u velikoj daljini; čujemo kako šušte i lelujaju u našim snovima. Čini mi se da iz tebe dragi dišu utjeha i toplina koje su mi potrebne da bi me održale živom........
Post je objavljen 14.08.2007. u 18:49 sati.