„Liga nam je sve bolja i zanimljivija.“ Tako barem danas kaže Nenad Gračan, trener koji se u zadnje vrijeme pomalo izgubio s domaće scene. Moram se složiti s njim iako, kako sezone počinju mi uvijek ponavljamo tu istu rečenicu. Svake nam je godine sve bolja i bolja liga ali nekako mi se čini da iz godine u godinu iz nje izlaze sve slabiji klubovi. Prošla su vremena kad smo pobjeđivali jake europske klubove, sad se bojimo i onih kojima smo se smijali, koje smo izrugivali u doba Dinamovih nastupa u Ligi prvaka ili Hajdukovog ulaska među osam najboljih u Europi. Možda mi imamo samo privid dobre, pardon, bolje lige nego lani. Možda nam je nogomet toliko drag da nam je ljetna pauza pomutila um?!?
Što trenutno imamo i kakva je perspektiva ove Lige? Osim vječnog dvoboja Dinama i Hajduka koji će ove godine nadam se (za dobro svih nas) biti malo neizvjesniji, Rijeka se ponovno vratila tamo gdje sam je osobno očekivao i lani. Projekt koji su napravili prije par godina kad su došli uz bok Dinamu i Hajduku je zaista za svaku pohvalu ali prošlogodišnja sezona kojom su bacili mrlju na sav taj rad nije im na čast. Tvornice nogometaša, nogometni klubovi Zagreb i Osijek i ove će godine biti u vrhu lige. Odičan rad omladinskih pogona te iskusni i stručni treneri koji znaju prepoznat talente ali i gurnut ih u vatru kad je to najpotrebnije sigurno će plasirati oba kluba u gornji dom tablice. Osim ako naravno ne bude rasprodaja čim dođe zimski prijelazni rok. Kao šesti klub koji ću navesti tu je Slaven Belupo. Ne kažem da će oni završiti šesti ove sezone, oni su sposobni za puno više. Jurčić, odličan trener koji je savršeno posložio momčad koju mu je ostavio Scoria, će sigurno ove godine često biti na naslovnicama. Najvažnije od svega je da je klub financijski stabilan (za razliku od Pule koju je vodio prošlu sezonu). To uvelike pomaže treneru. A trener je pravi što je i dokazao početkom sezone mijenjajući i postavu i način igre, prilagođavajući se i igračima ali i protivnicima što samo dokazuje da mu ni scouting nije lošija strana. Igra s klasičnim centarforom i dva krila, ili igra s tri špice, pa zatim i tipični engleski 4-4-2, sve su to Jurčićeve postave i u svakoj mu se momčad dobro snalazi. Ostale klubove neću spominjati, reći ću samo da tradicija nalaže da će se Varteks vratiti gdje mu je mjesto, da će Cibalia ukoliko nastavi s ovakvim igrama zasigurno biti u sredini tablice dok će borbu za opstanak voditi četiri preostala kluba.
Kao što su prošlih sezona znali eksplodirati neki igrači koji sada nose ili će ubrzo nositi igru naše reprezentacije tako bi sad htio samo naznačiti neke nove klince, nove nade koji već sad nakon 4 odigrana kola pokazuju potencijal. Govoreći o igračima mlađim od 21 ili 22 godine moramo spomenuti Dinamove Sammira i Guelu. Razlog zašto su oni oba stranci, odnosno zašto u Dinamu nema mladih hrvatskih igrača je ponajviše ambicija Dinama da nešto napravi u Europi. Nije Dinamo stara momčad, daleko od toga da jest. Ali to su igrači koji su već par godina na našoj sceni. Čale, Modrić i ostali su se već dokazali, neki manje a neki više. Od domaćih igrača treba nešto više očekivati od Schidelfelda te Mandžukića. U Hajduku pozornost treba obratiti najviše na Kalinića za kojeg mislim da bi trebao u budućnosti postati izrazito dobar napadač, njegov potencijal je po meni veći od Rukavininog koji je već prošle godine dignut do nebesa. Sigurno će svoje mjesto pod suncem naći i Pandža, Ljubičić i Gabrić. Rukavina se već dokazao ali on sigurno može i više, a ni mladi Čubrilo neće ostat bez šanse (vjerojatno na posudbi). Ipak mislim da najviše ove sezone treba očekovati od mladog Rijekinog kapetana Anasa Sharbinija. Pohvale za vodstvo Rijeke koje je Sharbiniju dalo ovako veliku šansu. Rezultati (uz Modrića najbolji igrač dosadašnjeg dijela prvenstva) pokazuju da nisu pogriješili. Osijekov Domagoj Vida (1989. godište) također zaslužuje pažnju, sumnjam da će još dugo igrati u Osijeku ako se nastavi ovako razvijati. Inter posjeduje mnogo zanimljivih mladih igrača, većina su Dinamovci na kaljenju u Zaprešiću. Od njih bi izdvojio Lovrena, dečka kojeg već par godina promatraju strani scouti. Nasljednik Ćorluke, kažu. Jajalo (Slaven Belupo) i Ermin Zec (Šibenik) su igrači rođeni 1988., igrači o kojima će se još čuti. Barem tako govore reporteri. Osobno ih nisam vidio kako igraju, ali nadam se da će mladi Jajalo biti u sastavu protiv Galatasaraya u četvrtak pa ćemo se tad uvjeriti u njegov talent.
Ovo sve pokazuje da naši klubovi proizvode dobre igraše. Kvaliteta je još uvijek tu, možda malo lošije stojimo s kvantitetom ali o tom drugi put.
Post je objavljen 13.08.2007. u 17:52 sati.