Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nogometnistrucnjak

Marketing

Nogometni stručnjak

Dvije su stvari zbog kojih počinjem pisati blog. Blog u kojem ću se baviti samo jednom stvari, nogometom. Jedna je objektivna a druga rekao bi subjektivna, iako, drugi će o tome odlučiti nakon nekoliko prvih članaka. Prva je što mi većina ljudi govore da imam dar za lijepo pisanje. Ja se s njima slažem i recimo da je to objektivno mišljenje a ono subjektivno je moje poznavanje nogometa. Mislim kao i svi ostali da znam sve o nogometu i da bi ja osobno „složio“ najbolju taktiku za bilo koju utakmicu. Naravno, ne mislim da sam baš tako dobar ali znanje, i to veliko imam. A imam i iskustvo jer sam pregledao „mali milijun“ nogometnih utakmica i za razliku od mojih prijatelja i ostalih koje su te iste utakmice gledali sa mnom, primijetio sam da neke stvari bolje opažam, da čak i nekad pogodim što će šjor Ivić ili neki drugi gost komentator reći nakon utakmice.
Kao i svaki dječak i ja sam igrao nogomet, trenirao i to mi uvelike pomaže u shvaćanju igre iznutra. Velika je razlika između ljudi koji su trenirali, kojima je trener držao govor u svlačionici u kojem je objašnjavao milijun puta što koji igrač mora raditi, koje su linije kretanja, koji su načini zatvaranja igre ili otvaranja kontri i onih koji gledaju utakmicu i na osnovu onoga što vide na ekranu donose zaključke. To će vam najbolje potvrditi upravo bivši nogometaši. Nije čudo što bivši nogometaši nastavljaju karijeru kao treneri. I to ne samo vrhunski nogometaši nego i oni, nazovimo ih prosječni koji su čitav život upijali osim nogometnih i trenerska znanja.
U Hrvatskoj je danas na sceni novi val trenera koji malo pomalo istiskuju staru gardu. Žalosno je bilo do prije 5-6 sezona kada bi se, ovisno o broju prvoligaša naravno, kroz našu ligu vrtio uvijek isti krug ljudi. Ti su ljudi već došli u neke godine kada za njih više nije trenerski posao. Sad su na sceni Scoria, Dalić, Jurčić, Zebić, Karabeg, Štimac, Soldo, Ladić... Nisu ni treneri Dinama i Hajduka prestari ali ipak nije lako dati neki od naša dva najveća kluba u ruke (pre)mladom čovjeku. To je uvijek dvosjekli mač i zbog toga i Dinamo i Hajduk (čitaj: Mamić i Grgić) prednost daju malo starijima. Koliko je to dobro, vidjet ćemo po rezultatima. Naravno, ni stariji treneri nisu za otpad. Ćiro Blažević, koliko god nekad u svojim izjavama ispadao glup ili naivan, sigurno nije loš trener. Ni blizu. Za njega sumnjam da će se ubrzo povući, pretpostavljam da će ga i smrt dočekati dok bude aktivan na nekom trenerskom mjestu. Ove sezone je također odličan i Lončarević, njegov Osijek je jako dobar iako mu igrački kadar uglavom predstavljaju mladi slavonski nogometaši. No, o trenerima ćemo drugi put jer svaki je trener priča za sebe. Nažalost na televiziji nemamo često priliku vidjeti sve naše klubove pa tako ni ono što njihovi treneri rade.
Pred nama je strašan tjedan za hrvatski nogomet. Utakmice naša tri kluba u Europi pokazat će koliko (ni)smo blizu nogometnoj Europi. Mediji daju određene šanse svima, po nekima opravdane ali po većini neopravdane jer su klubovi koje smo dobili na ždrijebu jako dobri, posebno Galatasaray i Werder. Po meni najveće šanse ima Hajduk protiv Sampdorije iako nije favorit u tom dvoboju.
Danas ili sutra ćemo napisati nešto više o svakom od tih susreta, pojedinačno pogledati kakve su šanse naših klubova te pokušati odgonetnuti koje su najveće mane a koje prednosti naša tri protivnika.


Post je objavljen 12.08.2007. u 22:28 sati.