Riječ. Čujem je u kutku svojih usana. Čeka. Nisam je još izgovorila. Znam kako zvuči, znam kako se osjeća, znam um koji je odbija, znam i autora, koji se savija. Pred vanjštinom mišljenja.
Zar sam se zbog toga rodila? Da bi krila svoje pravo ja, da bi se bojala tuđih pogleda gotovo kao i svojeg vlastitoga, da bi uzorno smještala goste poniženja na njihova mjesta, potrošila dane života na životarenja.
Borba je neminovna. Novi počeci, nova osvajanja, stara ja. To je moja škola, moja učionica, moja klupa. Izabrala sam.
Njega.
Post je objavljen 12.08.2007. u 15:48 sati.