Još mi je živo u sjećanju sad već daleka 1993. kada se zahuktavala pretvorba na origanalan hrvatski način. Nekolicina nas iz tada malog, oporbenog SDP-a smo vrištali po skupićima diljem Hrvatske, da će posljedice biti ekonomski, socijalno, politički i moralno katastrofalne. Držali smo pressice, pisali, vikali, ali mala je korist bila od toga. Hrvatski je puk, napose hrvatsko radništvo, koje je u desetinama tisuća bilo šupirano s posla, hrvatski umirovljenici čiji se broj eksponencijalno povećavao, istim tempom kao što su im padale mirovine, bezostatno je i hrpimice glasalo za iste one koji su im priredili neviđeni zulum koji i danas plaćamo. A onda su se stvari počele mijenjati, ljudi se trijeznili od nacionalnog zanosa, proizvedenog baš da bi se prljavi posao “hrvatske privatizacije” uspješno obavio. I sada, kad je i onima najnaivnijima jasno da je HDZ-ov model privatizacije iz 90-tih bio vjerojatno najizdašnija pljačka ovoga naroda, kada se traže revizije tih privatizacijskih poslova, kada se kažnjava one koji tu reviziju nisu osigurali- opet repriza! Sve prolazi, sve se mijenja, samo HDZ-ov model privatizacije ne! Privatizacija KIM-a, koju je direktno, neposredno, osobno, odobrio Damir Polančec, HDZ-ov potpredsjednik Vlade uz direktnu asistenciju HDZ-ovog ministra Vukelića, najeklatantniji je primjer i potvrda da HDZ-ova Vlada može promijeniti štošta na svojoj dlaci, ali da ima privatizacijska ćud ostaje ista. Ako ta dva ministra, odmah i smjesta ne budu naglavačke izjureni s mjesta na kojima mogu donositi odluke važne za naše živote, onda USKOKOVU istragu treba proširiti i na cijelu HDZ-ovu Vladu. Sad je valjda dosta!
Post je objavljen 10.08.2007. u 18:18 sati.