Objavit ću dva teksta koja sam napisao za školske novine. Nije ništa posebno, ali meni su dragi pošto su mi to prvi tiskani radovi. Evo uživajte u ovom pa ću za nekoliko dana objaviti drugu. I da, kao što su neki po naslovu zaključili, moram vas razočarati. Ovo nije Emo bullshit. Uživajte!
S ovim smo se problemom svi mi susreli. Neki su možda čak i sam problem. Govorim o takozvanim ljubavima od kojih proizlazi mržnja. Dakako, čim proizlazi mržnja iz njih, jesu li uopće onda ljubavi? Normalno da nisu, ali ne znam kako da ih drugačije nazovem. Svatko od nas ima jednog prijatelja koji priča takve priče, možda ih i sami pričamo. Trnje vs. Siget, Pešćenica vs. Trešnjevka i takve slične gluposti.
Šta potiče čovjeka da se ide boriti za svoj kvart? Stvarno ne vidim tu nikakvog smisla. Da li on brani prirodne ljepote? Sumnjam. Poljoprivreda? Sumnjam. Gospodarstvo, politika, vjera, povoljan geografski položaj? Sumnjam. Čista ljudska glupost potiče čovjeka da ide krvariti za hrpu betona, prašine i čađe. To čak ni kod životinja nema. Da, bore se one za teritorij, ali s nužnim instinktom za preživljavanje. Ovi se ne moraju bojati da ako se ne bore da neće preživjeti.
I to su naravno ponosite i časne borbe. Jer, kako da nazovem bitke di se desetorica bore protiv trijice i slično? Nekad se zna vidjeti i palice protiv golih šaka ili noževa protiv golih šaka. Naravno to je isto poštena borba. Hvala bogu do samih borbi se dolazi dosta rijetko. Ali nažalost nekad i dođe do njih. Prepucavanja su češća, i svi znamo da pas koji laje ne grize. Zašto pas uopće laje? Prepucavanja nisu tako strašna, jer su samo prepucavanja, ali u njima se spominju sveci i majke i sestre, a oni su najmanje krivi. Zašto vrijeđati čovjeka jer živi nekoliko kilometara istočno u ovom gradu? Ljudska glupost je nevjerovatna.
Zadržimo se još malo u gradu. Pokraj kvartoljublja postoji i glazboljublje. Naravno jednako je idiotski kao i ovo prvo. Glazba služi da zbližava ljude a ne da se dobiva modrica na oku. Koju god glazbu čovjek slušao, od klasike preko narodnjaka i hip-hopa do rocka (metala) nikako nije zaslužio da ga udariš. Zar nisu svi ti domobrani poginuli da bi mi danas imali slobodu izbora? A neki nam nameću glazbeni boljševizam. Tu su nažalost češće borbe. Batina se može dobiti jer se ima duga kosa, maramu oko glave ili zato što nam na mobitelu sviraju pjesme naših bližih susjeda. Tu su naravno jednake budale i reperi i metalci i svi ostali, jer niti jedna glazba nije ultimativna i onda se ići boriti za takvo što nema nikakvog smisla i zaslužuje samo pljuvanje.
Dolazimo do sljedećeg. Gradoljublje. Da, svi govore pogle ovog „Je----g splićana!“. Kad bi neutralno gledao, ima malo više smisla. Jer grad ima određene ljepote, gospodarstva i slično. Ali pošto ne gledam neutralno na tu temu, to je totalna svinjarija. Samo nove i bespotrebne žrtve nam stižu. Odkud je to uopće krenulo? Odgovor koji se doslovno nameće je nogomet. Sport, nečeg zbog čega je u antici svaki rat bio zaustavljen se u današnje doba tek vode ratovi. Na televiziji smo svi vidjeli obrijane tipove u spitkama sa bijelim ili plavim zastavama koko se međusobno vrjieđaju a između njih stoje specijalci. Koja je razlika između Zagreba i Splita? I jedan i drugi su grad, metropole. Jedine razlike su geografski položaj i dijalekt. Zbog tih budala neki moraju skrvivati tablice kad odu na more a studenti sa primorja moraju skrivati svoj dialekt kad dođu studirati u Zagreb. Zar to nije tužno?
Gledajte, svi smo mi hrvati, prije 15 godina smo svi plakali zajedno, pomagali se međusobno i tražili osvetu. Djelimo prostor na ovoj skromnoj ali ljepoj grudi zemlje u ovom dijelu globusa. Tako smo ponosni na sebe kada imamo internacionalne sportske uspjehe, kada turisti dolaze pa se dive svemu što mi imamo. Umjesto da se predstavimo kao složan, odlučan i napredan narod, mi se idemo tuči i vrijeđati pred svima. Naravno ne možemo se predstaviti kao napredni i odlučni kad to nismo. Obična hrpetina budala, i ne možete reći da niste, jer ili ste ponosni na kvart, ili na grad, ili na glazbu ili pak na školu voju i odma ste spremni vrijeđati svoga bližnjeg radi toga. E pa vrijeđajte se, tucite se. Šta mogu? Samo stajati sa strane i tugovati za svima nama, dok se to ne popravi. Ako se popravi...
Post je objavljen 09.08.2007. u 16:39 sati.