(1987.)
gubim kompas
okrećem se kao vrtuljak
bol u glavi me razbija
suviše misli na jednom mjestu
krv luduje u žilama
stisak hladnoće ubija motive
noć me proganja
isključujem tamu i palim plamen
širim pobunu svojih riječi
ubijam tišinu urlikom
i ptice se plaše
gubim horizont
beskraj ulazi u moju glavu
temperatura topi san
suviše rana na jednoj duši
zaklinjem se životom
ubit ću tog luđaka u ogledalu
isključujem tišinu i palim vatru
širim pobunu svojih misli
vrisak koji puca u mene...
Post je objavljen 09.08.2007. u 15:18 sati.