Kako društvo u kojem smo odgojeni utječe na razvoje naše savjesti? Postoji li savjest uopće ili je samo posljedica pravila koja smo naučili slijediti od malih nogu? Ponekad pomislim kako je naša civilizacija besmislena; nepotrebni tabui i zaostali običaji koji usporavaju razvoj znanosti i kulture. Naše društvo je ljuska koja pokriva pravu ljudsku prirodu. Sad, kakva je to priroda? Možemo li znati kako bi se ljudi ponašali izvan civilizacije? Da stavimo čovjeka samog na napušteni otok, bi li pokušao savladati prirodne sile i pokoriti zvijeri? Ili bi se prepustio divljaštvu? Kakvi su ljudi bez kočnice društva?
Pišem ovo pod dojmom 'Gospodara Muha' (toplo preporučam da pročitate knjigu ili pogledate film). Stvarno je strašno pomisliti da su možda najgore ubojice čovječnije od nas. A možda u tome i jest stvar; od početka povijesti ljudi su preživljavali napretkom i razvojem, kulturološkim prije nego evolucijom. Jer evolucija nam je dala slabu donju čeljust, tanke kosti i nezaštićeno golo tijelo. Sve ostalo smo stekli sami. Stoga, možda je cilj čovječanstva nadići ljudsku prirodu. Razvojem tehnologije izgubiti ćemo potrebu za hranom i za razmožavanjem i otići ćemo prema nebesima, ako se prije toga ne pobijemo međusobno.
Post je objavljen 08.08.2007. u 19:51 sati.