Propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa u Kninu, 5. kolovoza, na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, izazvala je odmah buru reakcija, kako se moglo i očekivati. Nakon uravnotežena komentara Darka Pavičića u Jutarnjem listu, u Novom je listu Nela Vlašić reagirala "drvljem i kamenjem". Tipično i prozirnoj maniri određene političke opcije, kao da živimo u Kini. Ili kao da je biskup čelnik jedne oporbene političke stranke.
Da sve bude "ljepše" Novi list je odmah u ponedjeljak, u izvještaju Borisa Pavelića iz Knina, jedini (!) istaknuo čak na naslovnici: SANADER NAPAO BISKUPA IVASA. A tekst je naslovljen: SANADER OSUDIO EUROSKEPTIKE U CRKVI. Naravno, niti je bilo napada, niti je pala osuda, niti je bilo sukoba Sanadera i Ivasa. Od svih novinara u Kninu, to je vidio i čuo samo B. Pavelić!
A što su to kritičari osobito zamjerili biskupu Ivasu? Kao što je novinar već istaknuo, biskupov smrtni grijeh (ako ne čak svih sedam zajedno!) jest taj nesretni famozni EUROSKEPTICIZAM! Dakle, ne uopće FOBIJA, ili neki drugi negativan stav prema "svetoj mantri" EURO, nego običan - SKEPTICIZAM! Dakle, čovjek, biskup izražava sumnju u nešto što doista nije sigurno! Kao što to čini tisuće intelektualaca diljem Europe i nitko ih ne osuđuje, dapače ljudi ih hvale i podržavaju!
Biskp Ivas je istaknuo da vjernici na misi u Kninu mole i za one u domaćim ili stranim zatvorima i sudištima, optuženima, poniženima i predanima (selektivnoj) svjetskoj "pravdi", koja je velikoj većini ovoga naroda neshvatljiva, čudna i nepravedna. I uz to – zamisli B. Paveliću koje li biskupove drskosti – dodao je da se ta činjenica kao mučna i bolna sjena nadvija nad svečanim danom slavlja 5. kolovoza!
Evo što je još doslovce biskup Ivas rekao u propovijedi:
"Dok se danas zahvalno sjećamo Oluje i pobjede, mi se ipak pitamo: da li je Oluja prošla? I jesmo li mi zaista pobijedili, ako je istina da je Hrvatska u 6 godina ovoga stoljeća ostala bez 60.000 stanovnika i da će i nakon 2010. ti gubici biti još veći?
Je li Oluja prošla, ako toliki razočarani i poniženi branitelji, ili sve veći broj mladih, zarobljenih drogom i alkoholom, sebi oduzimaju život. Na tisuće ljudi pogibaju na cestama, i u sve opasnijem kriminalu i razbojstvima? Je li ta gorka istina da je sve 'više grobova nego kolijevki', prijeteća oluja koja nas vodi u tužnu povijest nestanka s ovih darovanih ljepota Božjih?
Možemo li, bez straha da ćemo biti ignorirani, prozivani i izrugani, o tome govoriti i vikati? I smijemo li govoriti i o moralnoj ili etičkoj oluji, koja nemilosrdno ruši ljudska i Božja načela 'o imati i o biti'. Koja ruši mjerila, svjetionike i orijentire dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde, poštenja i lopovluka, vjere i nevjere? Živimo li u oluji neodgovorne slobode i 'demokracije', koja obezvrjeđuje i ruši životne temelje: braka i obitelji, začeća, rađanja i odgoja?
Živimo li u oluji koja sije neslogu, mržnju, razdor, sumnje i optužbe, sve do monstruozne optužbe, da je i ova država nastala na 'zločinačkom poduhvatu'? I nisu li pred tom olujom svi, iako važni, veliki govori, mitinzi i obećanja o porastu ove i one proizvodnje, investicija i ulaganja, infrastrukture i resursa, napretka blagostanja, i standarda, nisu li svi govori i pregovori o ulascima u asocijacije i unije, često opasna preskakanja bitnih životnih duhovnih i duševnih pitanja, potreba i prioriteta ovoga naroda i države?
Gdje je tu cjelovito živa osoba, čovjek koja nije samo tijelo, nego mu treba duh, duša i pamet i srce, da bude ljudski živ i sretan čovjek?! Pitamo se, o čemu, o kojim će to prioritetima govoriti, i što će nam to sve obećavati naši političari u predstojećim olujnim nadmetanjima za naše povjerenje i izbore?
Jesmo li u oluji kad, često uz pomoć javnih i tajnih službi i propagande 'provaljuju' u naš svijet neki novi ideolozi i komesari, tužitelji i suci, koji naše živote odvode u nepoznato, koji osiromašuju duh, kradu sjećanja, ignoriraju identitet, diktiraju povijest, napadaju savjest i pameti, truju i kradu srca, to jest dušu našeg naroda, naročito naše djece i mladih."
Eto, to je sva "drskost" biskupa Ivasa – postavljao je pitanja! Temeljna pitanja na koja bi i novinari trebali tražiti odgovore! Ali to njih ne zanima odnosno njima urednik to ne zadaje kao temu. Nego važno je pljuvati po Crkvi i po biskupu Ivasu zato što je naglasio da su ta pitanja, po našem najdubljem kršćanskom uvjerenju, za nas presudna! Tko nije shvatio, neka ih pročita još jednom.
Osim toga biskup Ivas je Hrvatsku usporedio s lađom, pa je rekao da se mnogo puta ta naša lađa našla u olujama te da i na dan slavlja u Kninu, u Zvonimirovu gradu, oživljuju stihovi Nazorove "Zvonimirove lađe":
Snažno u nju udaraju vjetar, talas i oluje,
slomila se, prignula se: na pijesku je, al još tu je.
Na njojzi je sto tragova, udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova veljih slavlja i pobjeda.
Ali - to novinari nisu primijetili, jer to za njih nema dnevnopolitičku "težinu" - bit biskupove propovijedi jest misao da ljubav mora nadahnjivati sav život vjernika, klerika i laika, u svim položajima, zvanjima i mjestima. "Mi danas zato ovdje Boga molimo, da On učvrsti naša srca u ljubavi svojoj. Da živimo i da sve ulažemo u ljubav, u svim njezinim dimenzijama", rekao je biskup i naglasio kao je važno da se ljubav ne svodi na materijalni i tjelesni, politički ili bilo koji drugi sebični interes, ili na jeftinu trgovinu potrošnom robom.
Istaknuo je također potrebu da ljubav sazrijeva tako da obuhvati sve ljudske potencijale i čitava čovjeka, da u našoj domovini, u našem narodu, u svima nama raste i sazrijeva prava kultura ljubavi i zahvalnosti te da katolici mole da svi u Hrvatskoj više pomažemo i podržavamo jedni druge da ljubimo Boga i čovjeka. Da volimo svoj narod, domovinu i svoju kulturu, da bismo mogli ljubiti i poštivati druge narode i kulture.
Na kraju je naglasio da ničega ovaj svijet i ovaj narod i ova zemlja nije više potrebna od ljubavi, nepotrošive i nepokvarljive Božje i istinite, a ne lažne, bratske ljubavi. A propovijed je završio sljedećim riječima:
"Dok ovako zahvalno slavimo i molimo, kao da opet čujemo jeku one molitve što ju je u Katedrali, pred jednom 'Malom Gospom Marijom', izrekao veliki A. G. Matoš: 'Majko, audiant reges (neka čuju vladari): dok je srca, bit će i Croatiae'. I nemojte opet reći da je to bijeg u naivni i glupi romantizam, ili čak opaki nacionalizam. To je nasušna molitva: jer je čovjek, jer je narod živ, tako i toliko dugo, ne 'dok mu hrašće bura vije', nego 'dok mu živo srce bije'. Amen."
Eto, uz napomenu da bi bilo, ako ne šokantno onda svakako neobično, kad bi premijer Sanader i biskup Ivas zamijenili uloge, retoriku i sadržaj svojih govora te da obojicu podržavam u njihovim autonomnim resorima, čitateljima prepuštam zaključak u čemu je biskupova propovijed "za osudu"!
Post je objavljen 07.08.2007. u 23:54 sati.