Bila sam na moru 2 tjedna.
Plivala, jela........poonekad noramlono (za normalnog čovijeka), ponekad malo (taman), ponekad previše ( i do 3000 kcal).
Teta je rekla da joj se čini da sam smršavila. Kako li je to lijepo za čut.
Imam 52.8 kila. Ubiti zbog ovih prežderavanja nisam skinula u cijela 2 tjedna više od pola kile, ali opet, bar se nisam zdebljala.
Danas sam pojela oko 2500 kcal. Moram li vam opisivati onaj mučan, okrutan osiječaj nakon toga, bilo u fizičkom, bilo u psihičkom smislu?
3 tjedna do maturalca. Moram doć bar do 50 dotad.
Brine me što se povrmenih pijanstava u ova 3 tjedna nemogu odreć. Moram se skršit bar jednom tjedno, a i same znate kako je svaki mililital alkohola razorna kalorijska bomba. Bar mi ne treba puno da se napijem.
Hrane mora bit sve manje, manje i manje.
Preumorna sam za neki dulji post. U komentaru koji sam napisala DiT sam izrazila veliki dio moje opsesije.
I moram vam se zahvaliti na ohrabrujućim komentarima. Inače živim u Zagrebu, pa ako neka od vas živi također tu ili dolazi u Zagarreb i želi se samnom upoznati bilo bi mi i više nego drago.
Moram s nekim uživo razgovarat o ovome. S nekim ko prolazi isto, jer ostali to ne razumiju. Jednostavno nemogu shvatiti. Nitko ni ne pokušava shatiti ovu bolesnu opsesiju kilama i hranom. A i onima koji pokušavaju ne uspijeva.
Bila bi i više nego sretna kada bi neka od vas bila voljna neći se samnom i otvoreno razgovarat o svemu. Milsim da bi obadvije strane profitirale.
Do idućeg javljanja
Post je objavljen 06.08.2007. u 02:37 sati.