Teška filozofska tema. Još nisam pronašla dva sugovornika koja se slažu po tom pitanju. Zanimljiva je prepreka kozmopolitima, nemilosrdna vreba feniksima, deklamacija suzdržanima, ferment entuzijastima.
Rječnik kaže ovako;
Sudbina (fatum) = sila, koja prema mnogim vjerovanjima, upravlja životom ljudi i odvijanjem događaja
Udes = ono što je određeno sudbinom
Sada, polemika se grana u više smjerova;
a) jedni vjeruju da je sudbina i udes jedno te isto, dvije riječi za isti pojam
b) jedni vjeruju da je udes loša podkategorija sudbine, odnosno, pojam koji objašnjava kada nešto sudbinski pođe po zlu
c) drugi idu dalje, smatraju da je sudbina sila kojom je predodređeno ono što nam se događa u životu, a udes, ljudski potez, odabir kojim mi prihvaćamo ono što nam je sudbina nametnula ili se pak borimo protiv toga, dakle naš odgovor na nastalu situaciju, izbor, čak i kada kažemo da ga nema, on svejedno postoji
Dok jedni poistovjećuju pojmove kao istoznačnicu, drugi ih razdvajaju kao sasvim dijametralne. I tu nastaje najveća polemika. Jer mnogi uopće ne vjeruju u sudbinu, mnogi joj se podređuju. Neki se bore protiv nje, neki je pasivno promatraju. Samo poimanje sudbine i udesa kao dva kategorički slična, a opet, moguće oprečna pojma, zapravo neprimjetno vlada ljudskim životima. Ono što mi prevedemo kao sudbinu često oblikuje naše živote a da toga nismo ni svjesni. Uspjeh, ili poraz, ponekad su zagonetke uma koje on ne može logički riješiti, raščlaniti na potrebne mu kognitivne parametre kojima će proknjižiti dnevni utržak smisla i zaključiti stavke izbalansiranom računicom.
Što nam je tada činiti? Okriviti više sile ili ih prihvatiti kao testove znanja i strpljenja? Ignorirati stvar u cijelosti i stvarati svijet vlastitih iskustava i mišljenja bez nepotrebnog klanjanja zidovima šutnje na koje nailazimo u trenucima traženja? Što ako je to sudbina?
Da naučimo što je šutnja i patnja, da isplačemo, posumnjamo, posrnemo, potopimo i srušimo svoje svjetove kako bi izgradili nove. Radi li sudbina tako od nas borce i kukavice? Saznajemo li tako kojem timu pripadamo? Pobjeđuju i gube svi, no to treba znati, kako iskoristiti. Da bi znali što je sreća a što njena vrijednost moramo upoznati njihovu suprotnost. Kako ćeš nekome objasniti što je bijelo ako mu ne pokažeš crno? Naučiti cijeniti dobitak ako ga ne užasne gubitak. Kako bi posegnuo u ono najdublje što se nalazi u nama i ispod površine iskopao nove svjesnosti. Nove ličnosti. One postoje u svima, no neće ih svi pronaći. Je li sudbina ta, koja gluhe doziva?
Post je objavljen 04.08.2007. u 21:16 sati.